ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 84
Došavši u moju uređovnicu ponudio sam preuzv. gosp. grofu fotelj, na što je i on meni ponudio, da sjednem te me je oslovio: »Wollen Sie, Herr Bezirksvorstand die Güte haben mir privatim einige Auskünfte erteilen auf meine Fragen?« na što sam odgovorio: »Sehr gerne, Excellenz«! iza čega je usljedio sljedeći razgovor, u koliko se istoga danas jošte sjećam, dakako sve u njemačkom jeziku, dok ću ga ja napisati hrvatski. Ponajprije me je preuzv. gosp. grof upitao kakove su bile dosele prehrambene prilike, na što sam mu odgovorio, da je prehrana žiteljstva tekla u glavnom uredno i ako se je bilo boriti sa znatnim poteškoćama, jer karlovački kotar nije produktivan, već se je i u mirno doba moralo uvažati žitka razne vrsti, naročito kukuruza okolo 150 vagona godišnje, osobito pako, da su zadnjih godina po prehranu pučanstva nepovoljno djelovale velike suše a lokalno povodnje i tuče, dok je dovoz žitka radi pomanjkanja vagona i čestog zatvaranje glavne pruge Budimpešta—Rijeka otešćan bio; no da su opć. aprovizacije imale vazda u rezervi zalihe brašna i kukuruza tako, da do gladi nije nigdje došlo, pa su tek posve stari ljudi radi slabog hranjenja u većoj mjeri pomrli, jer im je manjkala otporna snaga. Da li aprovizacije potpuno odgovaraju svrsi i da li uredno funkcioniraju? odgovorih oboje sa »da« što i istini odgovara. Nakon toga upitao me je preuzv. gosp. grof kako je ispao ljetošnji prirod žitarica i hoće li dotjeći za prehranu pučanstva u ovoj godini, na što odvratih, da je prirod ječma bio povoljan, no prirod pšenice, raži i zobi da nije odgovarao očekivanju, naročito, da je pšenica, koja je u početku divno stajala uslijed nekog kukca i snijeti te sitnog zrnja iznevjerila i razočarala gospodare i da je dvije najbolje općine (u ravnici) Riječicu i Šišljavić ljetos opet tuča i to hametom potukla, pa da ni u normalno doba nisu žitarice i kukuruz dotjecali za prehranu pučanstva, kako sam to jur prije naglasio. A kako stoji kukuruz? Rekoh, u onim općinama gdje nije bilo tuče posve dobro, a gdje je bilo tuče vrlo slabo ili nikako. Nadalje me je upitao preuzv. gosp. grof da li je rekvizicija žitarica jur provedena te me umolio bi li mu mogao pokazati podatke ob uspjehu iste, čemu na žalost udovoljiti nisam mogao, jer se referent kot. predstojnik II. razr. Jovan Banjanin jošte u uredu nalazio nije, pa sam mu odgovorio, da se rekvizicija pod povjereničtvom moga kolege obavlja, no da jošte posve dovršena nije, pa da o kakvoj rekviziciji pravo reći ni govora biti ne može, pošto kotar ne producira ni toliko, koliko bi za prehranu pučanstva trebalo ili bar dostajalo, a individualni visci, kod pojedinih i ako rijetkih gospodara, da se upotrebljavaju u dotičnoj općini za pokriće manjaka, u prvom redu sirotinje, što je preuzv. gosp. grof sa zadovoljstvom uzeo na znanje. Zatim sam preuzv. gosp. grofu na njegovu želju opisao kotar oro i hidrografski te klimatički, a zatim mu razložio potanko, kakove su prilike lova i ribolova u kotaru. Na upit kako stojimo u kotaru sa blagom i konjima odgovorih, da je konjogojstvo bačeno bar za 25 godina unatrag, a blaga, da već uslijed višekratnih rekvizicija dosta malo imade, jer da je po nedavnom računu kot. veterinara — 84 —
