ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 85

ustanovljen nedostatak od 44% blaga, za kojeg nadomještenje trebalo bi 16 godina; no da će marvogojstvo postradati, ako se budu rekvizicije nastavile, jer kraj podavanja od 300 kom. blaga na mjesec u kotaru će se karlovačkom stanje blaga na strašan upravo način sniziti, a to će biti vrlo pogibeljno po poljsko gospodarstvo. Nakon toga upitao me je preuzv. gosp. grof o držanju žiteljstva, napose da li su ljudi isprva rado i oduševljeno u rat polazili, kako su se za vrijeme rata držali i da li je rat ljudima već dodijao? Odgovorih, da je vazda lojalno žiteljstvo kotara isprva oduševljeno u rat polazilo, još i protiv Talijana i da je za vrijeme rata sve činitbe (ratna podavanja) bez prigovora i mrmljanja izvršavalo, no silni gubitci hrvatskih pukovnija, naročito 96 pješačke i 27 domobranske, koji iznose oko 80% prouzročili su uz razne ine ratne nepogode, da žiteljstvo kotara već dugo želi, da se rat dokonča i opet nastupe normalna vremena mira. Je li bilo i kod nas dosta dezercija? Odgovorih, da ih je ispočetka jedva bilo, no šta je rat dulje potrajao učestale su desercije; no da u kotaru nema zgodnog terraina za skrivanje vojnih bjegunaca, već ih većinom oružnici sa puč. ustašama kod njihovih domova pohvataju i vojnim oblastima predavaju. Kako stoji Vaše pučanstvo materijalno i stoji li tvrdnja da je po platilo sve dugove svoje? Odvratili, da pučanstvo stoji sada materijalno dobro, jer mu se gosp. proizvodi svake vrste sjajno plaćaju te narod imade silu novaca, koji ali na žalost malo vrijedi. Potvrdih ujedno, da je narod svoje dugove (mjenice) kod novčanih zavoda kano i hipotekarne zajmove poplatio, što sam od novčanih zavoda neposredno saznao, jer me je to pitanje kano upravnika vrlo zanimalo. Imate li mnogo invalida i funkcioniraju li Vaše humanitarne institucije? Odgovorih, da invalida za sada još mnogo nema, i da će se njihov broj moći ustanoviti tek po završetku rata, jer za sada su još u inozemstvu i bolnicama itd., a da narod sam u prvom redu skrbi za svoje invalide, a međutim, da i sva humanitarna društva skrbe za invalide, tako, da nitko ne strada ni sam, a niti ratna siročad. Nakon odulje stanke upita me naglo preuzv. gosp. grof Tisza opaža li se u kotaru pokret u prilog »jugoslavenstva?« — na što mu smjesta odgovorih, da u narodu (kotara) nema nikakvog pokreta i da se u tom pogledu ništa ne opaža te je narod posve miran, ali da j

e prožet željom, da se svi Hrvati, Srbi i Slovenci sjedine te mirno iščekuje legalno riješen je tog pitanja. U to unidje, pokucavši na vrata presvj. gosp. Dr. Edmund Lukinić u sobu, gdje je sa preuzv. gosp. grofom Tiszom 3/4 sata konferirao na samu.« AIRP PrZV 6-14, 4294-1918., Kor. 4256-Pr-1918. Delnice, 16. IX. 1918. Oružnička postaja prijavljuje Kotarskoj oblasti, o napadaju vojnih bjegunaca na patrolu, koja je pratila uhvaćenog vojnog bjegunca. Dne 15. rujna t. g. uhićen je po ovopostajnoj obhodnji vojni bjegunac Josip Kezele iz Delnica, kojeg je ophod ja puč. ustaša Stjepan Div jak danas — 85 —