ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 594
TURSKI DOKUMENTI DRŽAVNOG ARHIVA U ZADRU Pored raznovrsnog i vrlo bogatog arhivskog materijala od X. stoljeća pa do naših dana zadarski Državni arhiv ima i neslućeno obilje turskih listina iz XVI , XVII. i XVIII. stoljeća (tačnije: od 1582 — 1798 g), koje sačinjavaju takozvani »Dragomanski arhiv«. Arhivist Državnog arhiva u Zadru dr Strgačić sačinio je inventar i tog »Dragomanskog arhiva« ranije zvanog »Atti de Dragomano Veneto«, odnosno »Dopisivanje mletačkih vlasti u Dalmaciji sa susjednim turskim i austrijskim zapovjednicima«. Tim inventarom sam se izvrsno poslužio, pa sam zahvaljujući i na ovom mjestu dru Strgačiću, koji mi ga je stavio na raspolaganje, mogao u kratkom roku od 6. do 21. IX. 1954 prikupiti sve važnije podatke i dobiti jasniju sliku o strukturi »Dragomanskog arhiva«. Po tom inventaru, koji u rukopisu ima 52 stranice folio formata, Dragomanski arhiv se sastoji od 73 fascikula (filza) !, jednog carskog fermana velikog formata, 24 dragomanske knjige (Libri) 2 i jednog svežnja pisama. Brojčane podatke o turskim dokumentima kao i onih pisanih ćirilicombosančicom, koji su za svaki pojedini fascikul istaknuti u spomenutom inventaru, stigao sam provjeriti u trinaest fascikula (br. 9, 31, LXXII, CXI, CXVI CXVW, CXX, CXXII, CXXIV, CXXVII CXXVIII, CXXIX i CXXX). Na temelju prebrojavanja turskih isprava i ćirilice-bosančice u tim fascikulima dobio sam dojam, da su brojčani podaci u inventaru arhivara Strgačića uglavnom tačni. Uzevši te podatke za podlogu i dodavši tome 34 turska i jedan dokumenat ćirilicom-bosančicom, koji su izvan skupine Dragomanskog arhiva i potječu iz Imotskoga3, slijedi da zadarski Državni arhiv ima oko 3.800 turskih i preko 400 ćirilicom-bosančicom pisanih originalnih listina 4 . Međutim, nije isključeno da će u općinskim i sudskim arhivima gradova Splita, Makarske, Kotora, Sinja, Knina i drugih koji se nalaze u Državnom arhivu iskrsnuti još turskih isprava. Suradnici Arhiva u Zadru izjavili su se spremnim da pri sređivanju tih arhiva eventualne turske listine izdvoje ili pribilježe. Tako sam od arhivistkinje Bezić doznao da u notarskom i općinskom arhivu grada Šibenika nije zapazila ni jednog turskog akta, kada je te arhive sređivala. Arhivista prof. Čolak mi je za vrijeme svog boravka u Zagrebu (krajem 1954 g) saopćio, da ni arhiv porodice Borelli, koji zovu i Viranskim arhivom i koji je on upravo sređivao, ne sadržava turskih akata. Taj Vranski arhiv je akviriran tek oko 1950 godine a feud Vrana dodijeljen je obitelji Borelli zajedno s naslovom kneza vranskog 1752 g. (cf. »Miscellanea«, knj. I, str. 67 4 . Kako je prije toga Vrana bila pod Turcima, pretpostavljao sam, da bi taj veliki porodični arhiv mogao sadržavati i akta ranijih turskih gospodara Vrane. U toj pretpostavci sam i sam ispitao 3—4 oveća svežnja Vranskog arhiva ali s negativnim rezultatom. Prof. Čolak je pri sređivanju tqga arhiva zapazio mnoge praznine, pa je sklon zaključku, da je porodica Borelli starije i važnije spise zadržala u svom posjedu. Ali, i bez obzira na to, da li će se u gradskim, porodičnim i drugim skupinama arhiva koji su spremljeni u zadarskom Državnom arhivu pronaći daljnje turske listine, po navedenom mnoštvu turskih arhivalija, a na području NRH, Državni arhiv u Zadru dolazi odmah — 594 —
