ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 586

Česta je pogreška mnogih programa rada da nagomilavaju mnogo raznovrsnih zadataka u ovom pravcu. Mjesto toga trebalo bi usredotočiti rad i zadatke na neke najvažnije poslove, a s obzirom na važnost i vrijednost pojedÄnih arhivskih fondova i zbirki građe, kao i s obzirom na realne mogućnosti rada i realne efekte rada pojedinog arhivskog službenika. Pored toga potrebno je svaki zadatak što bolje i jasnije odrediti i precizirati, s obzirom na obujam građe i vrstu posla. Znači, da treba točno fiksirati, koliko će se građe otprilike obraditi, a zatim kakav će posao biti izvršen na toj građi. Tako na pr.: Srediti općinski arhiv za period 1830. — 1850.; ili: inventarizirati korespodenciju . . .iz perioda 1900. — 1914.; ili: regestrirati zbirku od 130 dokumenata, Posebno treba obratiti pažnju, da ne bi bio slučajno zapostavljen rad na obradi novije građe. Ima naime još uvijek ostataka pogrešnih shvatanja, koja podcjenjuju značaj i vrijednost novije građe. No i kod te novije građe opet je jednako važno pitanje, da se pravilno ocijeni značaj i vrijednost pojedinih arhivskih skupina i njena sklopa, te da se prioritet daje uvijek onoj značajnijoj i važnijoj gradi, koja dolazi u obzir kao osnovni izvor za historijske studije. Da bi se bolje i pravilnije odredio prioritet sređivanja i uopće stručne arhivističke obrade pojedinih skupina, iz starijih i novijih fondova građe, trebalo bi u svakoj arhivskoj ustanovi što prije sastaviti pregled

—popis još nesređenih fondova, pa pitanje prioriteta temeljito prodiskutirati na radnom sastanku kolektiva i sastanku Savjeta svake arhivske ustanove, te tako utvrđeni perspektivni plan sređivanja podnijeti na uvid i Arhivskom savjetu NR Hrvatske. U nekim programima rada potpuno nedostaje oznaka pojedinačnog rasporeda poslova među arhivske službenike. Taj nedostatak treba svakako ukloniti i uvijek bezuslovno kod svakog zadatka točno precizirati, tko je zadužen za njegovo izvršenje. Pri tome dakako treba opet paziti, da takva zaduženja budu ravnomjerno raspodjeljena među sve službenike, pa da së ne bi dogodilo da neki možda i stariji, iskusni službenici, s visokim zvanjima i platnim razredima faktički obavljaju nerazmjerno malen dio posla arhivskog službenika Konačno treba napomenuti, da se mora obratiti naročita pažnja, da se pored samog sređivanja ne zanemari i inventariziranje, katalogiziranje, regestiranje i drugi slični poslovi stručne arhivističke obrade građe, jer su sve to bitni i najvažniji zadaci arhivskih službenika i svake arhivske ustanove. . 4.) Popularizacija arhivske službe (izložbe, predavanja i si.) Koliki je praktički značaj popularizacije arhivske službe, ne treba posebno naglašavati. Ako je dobro organizirana, ona će naime u prvom redu izvrsno poslužiti uspjehu same arhivske službe, jer će širiti shvaćanja o značoju i vrijednosti te službe, a isto tako ukazivati na zakonsku dužnost, posljedice i odgovornosti vezane uz odnos prema arhivskoj građi. S druge strane će se izložbama, predavanjima i napisima u štampi i publicistici znatno pridonijeti upoznavanju javnosti s radom i rezultatima rada same arhivske ustanove. Konačno, te forme rada su također značajan i danas neophodan oblik djelatnosti svake arhivske ustanove, koja ne može da se uvuče u neke okvire historizma i da isključivo pruža usluge Čitačima u svojoj čitaonici, već treba da se osjeti u kulturnom životu svoga grada i područja kao aktivni organizam i živ faktor. Nesumnjivo je, da se takva kulturno-prosvjetna uloga svake arhivske ustanove može i te kako osjetiti i — 586 —