ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 587

donijeti korisnih rezultata putem spomenutih izložaba, predavanja i sličnih manifestacija i akcija. Sve to pak mora naći što detaljnijeg odraza i u godišnjem programu rada svake arhivske ustanove. 5. ) Suradnja s nastavom (školama i uopće prosvjetnim organizacijama) Drugi izvanredno važan vid djelatnosti, koji aktualizira funkciju svake arhivske ustanove i čini je živim faktorom u savremenom prosvjetnom radu, predstavlja nesumnjivo tijesno povezivanje svake arhivske ustanove sa školom. Kako je iskustvo već pokazalo, tu se pruža ogromno područje rada, koje može mnogo da pridonese u pedagoškim nastojanjima naših škola u razvijanju što savremenijih i efikasnijih oblika »zorne« nastave historije. Mislimo, da ne bi smjelo biti nijedne arhivske ustanove, koja u svom godišnjem programu rada ne bi preuzela odgovarajuće radne obaveze u ovom pravcu, razvijajući odnosni rad kroz sve novije i uspješnije forme i u tijesnom kontaktu s odgovarajućim pedagoškim ustanovama (posjeti izložbama, seminari, i si.). 6. ) Naučni rad na arhivistici i drugim pomoćnim naukama U godišnjem programu rada neophodno je potrebno predvidjeti naučni rad stručnih arhivskih službenika na polju arhivistike, pomoćnih historijskih nauka ili na historijskim istraživanjima. Dnevni raspored poslova mora također biti tako izvršen, da se odgovarajući dio radnog vremena ostavi odnosnim službenicima za spomenuti rad. Takav rad je potreban prije svega zbog toga, što je on neophodan preduvjet za usavršavanje stručnosti arhivskih službenika u svojoj struci, a time i neophodan uvjet za sve kvalitetniji rad cjelokupne arhivske službe, a posebno u pravcu sređivanja, inventariziranja i t. d. S druge strane, od arhivskih službenika se u prvom redu očekuje, da se bave tim naukama, daju naučne priloge iz tog područja, jer konačno i bolji razvoj osobito arhivistike i pomoćnih historijskih nauka kod nas bit će moguć jedino uz navedenu aktivnost arhivista. 7.) Priprema arhivske građe za publiciranje I ovo je zadatak, kojemu ne obraćaju dovoljno pažnje sve arhivske ustanove, a činjenica je, da se taj zadatak bez njihova punog učešća ne može na zadovoljavajući način ostvariti. Istina je, da je među zadacima Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti jedan od važnih i taj, da izdaje historijsku građu u okviru svojih postojećih i novih serija. Međutim i s obzirom na sadašnji stav JAZU u pogledu izdavarja građe, a i bez obzira na to, nesumnjivo je, da ona sama ne može izvršiti taj zadatak, već da se on može ostvariti jedino uz učešće svih arhivskih ustanova, i to kako u pogledu samog publiciranja, tako pogotovo u pogledu pripremanja građe za publiciranje. Da bi se međutim ovaj problem u cjelini mogao zahvatiti i riješiti, mislimo, da je u ovoj fazi najhitnija potreba, da svaka arhivska ustanova prije svega izradi perspektivni plan izdavanja građe iz svojih fondova. Kod utvrđivanja toga plana treba naravno voditi računa o važnosti i vrijednosti pojedinih arhivskih fondova, ukratko o tome, koji fondovi predstavljaju osnovne izvore za historijske studije pa ih zbog toga treba prije svega publicirati. Na to se nadovezuje odmah i drugo bitno pitanje, t. j. na koji način treba tu građu publicirati. Na temelju tako sastavljenih perspektivnih planova svih naših arhivskih ustanova mogao bi tek Arhivski savjet NR Hrvatske da u sporazumu sa JAZU koordinira posao izdavanja građe te da izradi jedan opći plan publiciranja arhivske građe. Taj opći plan sadr— 587 —