ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 546

splitskom Arheološkom muzeju i u franjevačkom samostanu na Visovcu« (44, st». 25—62) prikazuje dokumente koji se nalaze sačuvani u odnosnom muzeju i samostanu. T. Matić objavljuje fragmentarnu građu iz spisa koji su propali 1927 u požaru bečkog arhiva »des Innern und der Justiz«, pod naslovom »Pabirei iz arhiva austrijske Polizeihof stelle iz godine 1797 do 1810« (46, str. 45 —62). Do sada neobjavljenu korespodenciju objavljuju: P. Butorac, Pisma ruskog admirala Matije Zmajevića, Četiri pisma nadbiskupa N. Zmajevića (41, str. 61—83, str. 85—99); I. Brlić, Deset pisama akademika Šime Ljubica Andriji Torkvatu Brliću (45, str 311—330); Lj. Lončar, Iz korespođencije Ivana Filipovića (45, str. 389—469) i A. Blanc, Neobjavljeno dopisivanje francuskog konzula u Travniku — Pierra Davida (46, str. 63—95). I putopisna građa je prilično zastupana u ovih 7 knjiga »Starina«. Mirko Deanovič, Frano Dživa Gundulića i njegov put u Moskvu 1655 godine (41, str. 7—59). Pored teksta popraćenog bilješkama autor opisuje život Frana G und ulica, najstarijeg sina pjesnika Dživa, koji je proveo život u službi u Beču kao austrijski oficir. I t?ko kao član delegacije koja odlazi 1655 godine 27. juna iz Beča u Rusiju da posreduje u sklapanju mira između Rusije i Poljske, piše dnevnik koji je jedino pismeno svjedočanstvo pored djela Jur ja Križanića, od naših ljudi koji su do tog vremena putovali u Rusiju. Putovanje je trajalo više od godinu i pol. Dnevnik je interesantan jer je pisan iskreno i ako površno. Zatim se autor osvrće na jezik rukopisa, koji je pisan talijanski ali ima i pojedinih dijelova u dubrovačkom govoru. Jakša Ravlić, Izvještaj nepoznatog mletačkog putnika iz godine 1776. (O putu mletačkog poslanika iz Sinja u Travnik i natrag) (43, str. 29—47). U kraćem uvodu autor iznosi đa je talijanski sa dosta ortografskih grešaka, pisac je nepoznat a putopis je pisan u obliku pisma, vjerojatno za proviđura Sinja. Iz izvještaja se ne vidi kakvim poslom je poslanstvo išlo u Travnik. Tekst je popraćen bilješkama. Josip Matasović, putovanja Save Tekelije (45, str. 7—90). J. Matasović objavljuje izvadak iz Tekelijeve Autobiografije, koji se odnosi na njegova putovanja i to u Rusiju. Tekst je morao biti moderniziran jer je pisan crkvenom staro slovjenskom ortografijom. U opširnom uvodu obrađena je biografija S. Tekelije (1761 do 1842) koji je najviše poznat među Srbima kao mécénat, osnivač peštanske zadužbine »Tekelianuma«. Tekstu je dodan tumač nepoznatih riječi i imena osoba, i popis literature. Putopise i ljetopise objavljuju još i K. Prijatelj (44, 63—94), P. Janko (45, 281—290), A. Jutronić (45, 331—388), G. Bujaš (47, 279—362) i L. Katić (47, 237 —278). Od objavljenih tekstova u navedenim brojevima »Starina« nalaze se i tri priloga s građom iz historije naše književnosti. Tekstove je objavio S. Ivšič i to »Čistilište sv. Patricija u hrvatskom glagoljskom tekstu 15 stoljeća.« 41, str. 111—118), »Tundalovo viđenje« uLulićevu zborniku (41, str. 119—157) i Prijevod »Lucidara Honoria Augustodunensisa u prijepisu Guerina Tikića iz godine 1533.« (42, str. 105—259). Glagoljske kodekse u zadarskoj nadbiskupiji obradili su i izdali pod naslovom: »Popis glagoljskih kodeksa u zadarskoj biskupiji (nadbiskupiji) D. V. Cvitanović (42, str. 349—370), V. C. Cvitanović (43, str. 259—270), Filipi AmosRube (43, str. 271—275), Vlasanović Petar, (43, str. 276—279), A. Strgačić (43, str. 280—288), V. Cvitanović, (47, str. 197—222). Ukupno su obrađena 262 glagoljska kodeksa. Dva priloga za historiju medicine daje M. D. Grmek. U 43, str. 97—259, ob"—— 546 —