ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 474

skom novcu. Posljedica pak te ovisnosti već u prvoj polovici XV. stoljeća pokazuje se u formi izbacivanja pojedinih susjednih plemića iz njihovih posjeda u korist širenja gradskog zemljišnog teritorija. Spomenuti sporovi feudalnog susjedstva grada Varaždina i samog ovog naselja imali su u godini 1429. svoj vrhunac, a godina 1443. je sva ta sporna zemljišna pitanja pokušala odjednom riješiti u korist grada. Ljudi naime Ulrika grofa Celjskog obišli su godine 1443. posjede Goričan, Bartolovec, Žabnik, zemlju »Oltarische«, Zbelavu, Bliznu, Lužan, Jalkovec i Gojanec s namjerom, da ih pripoje gradu Varaždinu. Kad su doista utvrdili »easdem possessiones seu villas intra veras metas ciuitatis Warasdiensis per diuos regni Hungarie reges... ab antiquo limitatas fore sitas ad dictamque ciuitatem.. . Warasdiensem de iure pertinere debere.. . nec non per nonnullos nobiles antefate uidelicet ciuitatis. .. Warasdiensis uicinos pro se ipsis vsurpatas et occupatas... per eosdem esse et fuisse, easdem vna cum cunctis suis vtilitatibus... rursus et iterum ac denuo dicte ciuitati repropriantes... ipsosque in dominium earundem legittime introduxissent.. .«

112 Time su težnje grada Varaždina polovicom XV. stoljeća realizirane. Sve je objedinjeno baš onako, kako je namišljeno u falsifikatu Andrijine isprave. Moramo naglasiti, da je ova rekonstrukcija historijata proširivanja zemljišnog teritorija postavljala pred nas velike teškoće. Morali smo uz ostalo istražiti i izraditi čitave genealoške izvode plemićkih susjednih porodica, a da bismo mogli razumjeti potraživanja u zemlji grada odnosno plemića. I iz drugih će razloga ovdje dobro doći, pa ih i donosimo kao priloge 4, 5, 6, 7, 8 i 9. Ne bismo li međutim sada posve opravdano pomislili, da 'je upravo ta polovica XV. stoljeća, doba tolikih uspjelih parnica, koje su redom donosile gradu plemićke zemlje, mogla ostvariti ovaj falsifikat, kad je eto upravo tada grad dosegnuo više manje toliki zemljišni teritorij, koliki donosi, prema opisu granica, rečena varaždinska Andrijina isprava iz 1209. godine. U prilog tome tumačenju nastanka te isprave govori još jedna činjenica. 2 Andrijin privilegij sigurno je za onovremeni Varaždin bio veoma značajan dokumenat. On bi se kao takav i mnogo koristio, a i po pravu onoga vremena nužno prepisivao, bilo kod »loca credibilia« ili u kraljevskim kancelarijama tadanjih ugarsko-hrvatskih vladara. To znači ujedno i potvrđivao kao pravovaljana isprava o pravima i dužnostima ovog naselja građana, kao veoma važan dokumenat o veličini zemljišnog teritorija grada Varaždina. Mi međutim nasuprot ovoj činjenici nalazimo, da se kroz čitavo XIII. i XIV. stoljeće potvrđuje jedino Belina 112 — MCV I, br. 131, Str. 163/4. — 474 —