ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 475

povelja iz 1220. godine.

113 Nju je posljednji potvrdio i kralj Žigmund god. 1407.

114 Ovaj ujedno 22 godine kasnije, 1429. godine, prvi put spominje Andrijinu ispravu iz 1209. godine, dakle ovaj falsifikat, koji tu dolazi kao Žigmundov prijepis iz 1428. godine.

115 Sadržajno se međutim s falsificiranom Andrijinom ispravom upoznajemo tek 22. III. 1442. godine, a nalazimo je prepisanu i potvrđenu u potvrdi slobode gradu Varaždinu po Ulriku grofu Celjskom.

116 Već 1453. prepisuje i potvrđuje taj falsifikat kralj Ladislav V.

117 a zatim 1464. kralj Matija Korvin,

118 1505. Vladislav II.

119 i godine 1521. kraj Ludovik II.

120 Sve se više i više uvjeravamo, sad i na temelju gornjih činjenica, da vrijeme falsificiranja Andrijine povelje nikako ne možemo tražiti prije 1220. godine, kako bi htio Tanodi. Po njemu bi izgledalo, da je taj krivotvoreni dokumenat čekao svoju »historijsku misiju« od prije 1220. godine, pa sve do 1428. godine odnosno do 1442. godine, kad je prepisan i potvrđen po Ulriku Celjskome. Ovu nelogičnost već je do kraja razbila naša obrada zemljišnih posjeda grada Varaždina u Srednjem vijeku. Dokazali smo, da je baš takav falsifikat u prvom redu bio potreban Varaždinu zbog opisa teritorijalnih granica grada, ali u prvoj polovici XV. stoljeća. Vidjeli smo, da je nastojanje gradske općine kroz XIV./XV. stoljeće oko proširivanja svog zemljišnog teritorija bilo glavni motiv izrade tog falsifikata. Ustanovili smo, da je isti trebao da riješi sve zemljišne sporove grada i njegovih susjeda plemića iz XIV. na XV. stoljeće u korist ove građanske zajednice. A nismo li već ustanovili, da je baš prva polovica XV. stoljeća donijela ovaj falsifikat i priznala mu pravnu vrijednost? Ako dodamo i to, da je isti taj Ulrik grof Celjski, koji je i omogućio dalji publicitet ovog falsifikata, na temelju te isprave pripojio godine 1443. sve sporne posjede gradu Varaždinu,

121 baš onako, kako ih zahvaća opis granica u ovom krivotvorenom dokumentu, onda ne znamo, da li je uopće potrebno bilo što još dodati ovakvom rješenju, kako o vre' menu nastanka falsifikata, tako i o svrsi, radi koje je učinjen. Ostaje nam još da odgovorimo na treće pitanje, tko je naime prvi dao privilegij slobodnog kraljevskog grada Varaždinu i kada je to bilo, 113 — MCV I, br. 16, str. 17, br. 20, str. 21/2. 114 — MCV I, br. 39, str. 38/41. 115 — »... tenor em quarundam litterarum similiter priuilegialium eondam excels! principis domini Andrée felicis reminiscencie regis Hungarie (et cetera) . . , anno domini MCC nono, regni autem sui anno quin to, emanatarum . . .« (MCV I, br. 55, str. 67). 116 — MCV I, br. 130, str. 160/3. 117 — MCV I, br. 133, str. 166/7. 118 — MCV I, br. 163, str. 198/200. 119 — MCV I, br. 198, Str. 263/4. 120 — MCV — I, br. 217, str. 289/90. 121 — MCV I, br. 131, str. 163/4. — 475 —