ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 472

Mora da se je za Kneginec vodilo veoma mnogo parnica između grada Varaždina i plemića od Kneginca; Herman Celjski u jednom spisu spominje osam arbitra, koji će riješiti taj spor." No sve je išlo u prilog gradu Varaždinu, kad napokon vidimo, da svi kneginečki plemići pristaju, da presudu o vlasništvu toga dobra donese Herman.

100 Godine 1411. je ta presuda izrečena. Plemićima od Kneginca ostavljena je 1/3 posjeda, ali tek u onom slučaju, uspiju li dokazati svoje pravo i na tu 1/3.

101 Ne znamo, da li im je to uspjelo. Protivno govori spis kraljice Barbare od 28. maja 1414., kada, oslobađajući stanovništvo Kneginca marturine, kaže, da je »ad ciuitatem Warasdiensem spectantem.«

102

. Godine 1420. je napokon zagrebački kaptol uveo grad u vlasništvo 2/3 toga posjeda,

103 a time se je godinu dana kasnije složio i kralj Žigmund.

104 Nama ostaje tajna, kojim je putem u stvari Varaždin došao do 2/3 Kneginca. Da li je to bila postepena kupnja dijelova posjeda, da li zalog, ili i jedno i drugo, a možda i koji nepošten način, sve u borbi za »svoj životni prostor«. Na kraju nuzgred rečeno, isto tako ne znamo, da li da tumačimo kao želju za prisvajanjem istoga posjeda od strane zagrebačkog biskupa, kad je već njegov predstavnik uporno tvrdio, da se je Kneginec u prošlosti zvao »Zwethestaw«. Varaždinci su se protivili ovome nazivu, navodeći, da mu je u prošlosti bilo ime »Sargasfelde«.

105 Kneginec je bio prva i potpuna pobjeda grada nad svojim susjedima plemićima. No da ti susjedi nisu birali sredstva, da zadrže neke posjede, odnosno da se domognu dijelova već gradske zemlje na nekim u prošlosti njihovim posjedima, govori nam slučaj plemića od Bartolovca i Jakopovca. Oni su se lukavo smišljenom prijevarom namislili domoći gradskih zemalja na posjedima Jakopovec i Bartolovec. Odveli su nekog seljaka pred jedan »locus credibilis«, koji se je po njihovim uputama tamo izdavao za varaždinskoga suca. Na taj su se način domogli »fasije«, kojom je grad Varaždin dijelove svojih zemalja na gornjim posjedima propustio njima. Vijesti o tome činu sačuvane su nam iz godine 1435.

106 99 — MCV I, br. 226, str. 302/3. 100 — MCV I, br. 43, str. 47/8. 101 — MCV I, br. 44, str. 48/50. 102 — MCV I, br. 47, str. 53/4. 103 — MCV I, br. 50, str. 58/60. 104 — MCV I, br. 52, str. 63/4 105 — ».. . ex eadem per aliam viam ad sinistram tendentem satis longe currendo veniretur ad finem ville, quam ipsi procuratores prefati domini episcopi olym Zwethestaw, prelibatique ciues de Warasd Sargasfelde voćari assueuissent

. . .« (MCV I, br. 61, str. 76) 106 — ». . . excogitata dolositatis astucia quendam rusticum ignotum nomine et in persona annotati Johannis Valpoth, pro tunc iudicis dicte ciuitatis Varasdiensis, sine scitu — 472 -