ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 467

Što se tiče zaposjednutosti zemljišnog teritorija zapadno od Varaždina u to prvo razdoblje, možemo reći samo dvoje. Svakako malo prema onome, što smo mogli utvrditi na drugoj strani, ali i to dvoje je veoma važno za utvrđivanje načina, na koji su »hospites de villa Warasd« došli do zemlje. Prvi podatak potječe iz 1344. godine, a drugi iz 1406., ali i jedan i drugi se odnose na mnogo raniji period. Preko onoga iz 1344. saznajemo, da je, »possessio Zamlacha« — današnje selo Zamlača —• bilo nekoć posjed »Dewk, iobagionis castri Warasd«. Taj je umro bez potomaka, pa je tako posjed dospio u ruke kralja. Isti je odmah darovan »Bedew, filio Iwan dicti Deethe de Chereznow«71 Onaj iz 1406. nas upoznaje, da su se tu na zapadnoj strani davno negdje prije nalazile križarske zemlje, kojih je vlasnik bila »Cruciferatus domus hospitalis de sancto Johanne«. Te su zemlje dane gradu Varaždinu, a križari su u zamjenu od kralja bili dobili druge.

72 Nije za nas važan nalaz onog nasljednika u posjedu zemljišta jobagiona kastri, već činjenica, da su zemlje jobagiona kastri nalaze i s te zapadne strane grada. Osvrnemo li se samo letimično na imena tih vojnika kraljevskog utvrđenog grada Varaždina, koja nam donosi Stjepanova isprava iz 1258., pa i ne uzimajući u obzir riječi bana »et ceteri iobagiones castri Warasd«, vidimo, da govoreći o posjedima istočno od Varaždina nismo iscrpli njihov broj (prilog br. 2). Dakle, slobodno nam je pretpostaviti, da su i ostali, čiji su posjedi neutvrđeni, iste imali s ove zapadne strane gradu, kao što je i onaj »Dewk« tu posjedovao Zamlaču. Prema tome zemljoposjednička struktura okolice Varaždina u XIII. stoljeću izgledala bi prema dostupnim izvorima približno onako, kako nam je prikazuje naš »prilog broj 3«. Smatramo, da nakon ove potanke analize obavljene u pitanjima zemljoposjedništva na teritoriju uz grad Varaždin u XIII. stoljeću neće biti nikako teško riješiti i postavljen problem uklapanja varaždinskih »hospites« među starosjedioce tog kraljevskog posjeda. Ponajprije, možemo konstatirati, da grad Varaždin nije dobio od kralja zemlje, koje bi već posjedovali jobagioni kastri, odnosno castrenzi. Time isključujemo onu mogućnost, koju smo utvrdili za Jastrebarčane. Nisu je dobili ni kao Petrinjčani od izumrlih rodova. Osim što su pet »aratra« zemlje stekli u zamjenu od križara, najsigurnije je tumačenje, da su svu ostalu dobili kao i Vukovarčani slobodnu, još do tada ni od koga zaposjednutu, ali ipak zemlju varaždinskog kraljevskog utvrđenog grada. Iz svega rečenog očito izlazi, da su se unutar opisanih granica u ta71 — MCV I, br. 192, str. 251/2. 72 — MCV I, br. 31, str. 37. — 467 —