ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 406

prostor i da će znati provoditi intencije naše arhivske politike, imajući uvijek na umu potrebe našeg društva. Arhivi moraju sagledati široke horizonte, u kojima se kreće suvremeno društvo, i uhvatiti tendencije historijske nauke, zasnivajući svoj rad na strogom pridržavanju principa arhivske teorije i iskustvima arhivske prakse; naši se arhivi ne smiju gubiti i iživljavati u malenkostima i beznačajnostima. Ako smo se izjasnili protiv centralističkih koncepcija organizacije arhivske službe, ako se borimo protiv birokratizma kao pojave, koja stoji u potpunoj suprotnosti sa socijalističkim društvenim poretkom, onda moramo još raspraviti pitanje, tko će vršiti nadzor nad radom arhivskih ustanova, u kojem opsegu i na koji način, na temelju kojih kriterija. Uopće, kako provesti jedinstveno rukovođenje arhivske službe i kako stvoriti organ, koji bi u sebi usredotočio sva pitanja arhivske službe i s uspjehom utjecao na vođenje arhivske politike na terenu. Brojni i složeni zadaci arhivske službe nameću potrebu središnjeg rukovodnog tijela, koje će stajati iznad interesa pojedinih arhivskih ustanova. Pita se, hoćemo li formirati kolegium, koji bi se sastajao povremeno po potrebi, i kakav bi bio njegov sastav, ili bi trebalo osnovati službu permanentnog inspektorata ili referade pri nadležnom republičkom savjetu. Danas imamo Arhivski savjet kao savjetodavno tijelo Savjeta za nauku i kulturu NR Hrvatske, koji istina nema nikakve neposredne nadležnosti, ali ipak svojim glasom utječe na stvaranje odluka Savjeta za nauku i kulturu NRH u arhivskim pitanjima. Ukoliko dođe do ukidanja republičkih arhivskih savjeta, kako to čini se namjerava učiniti novi zakon o arhivima FNRJ, to tijelo može zamijeniti kolegium sastavljen od direktora svih arhiva u Hrvatskoj, odnosno od najistaknutijih arhivskih radnika u republici. Savjet bi raspravljao o svim pitanjima arhivske službe i davao prijedloge nadležnom republičkom izvršnom organu. A možda bi već sada s obzirom na mnogobrojnost i raznovrsnost zadataka, a i njihovu hitnost, trebalo pomišljati na osnivanje stalne referade. Arhivski savjet raspravljao je već o pitanju nadzorne službe. Nadzorna je služba svakako veoma važna, budući da u našim arhivima nema dovoljno iskustva, a naročito će trebati stručne pomoći novim arhivskim ustanovama. Ta služba međutim nebi smjela biti »inspektorska« u birokratskom smislu riječi, nego više »instruktorska« s ciljem da se postigne ujednačenje metoda i unapređenje rada u arhivima. Nadzorna bi služba imala biti jedan oblik pružanja stručne pomoći, jer bi lica, koja bi vršila nadzornu službu, prenosila svoje znanje i iskustvo na naše mlade arhivske kadrove. Razmatrajući ovo pitanje Arhivski savjet je postavio dvije varijante rješenja: prvo, da bi tu službu vršili pojedini članovi arhivskog savjeta, koje bi u tu svrhu posebno povremeno delegirali; i drugo, da bi se osnovala služba stalnog inspektorata pri Savjetu za nauku i kulturu. Što se je Arhivski savjet već danas pozabavio tim pitanjem, najbolji je dokaz, koliko je ono postalo aktuelno. Usudio bih se reći, da čitav niz pitanja traži osnivanje stalne referade; opća briga nad arhivima, izobrazba arhivskog kadra, razgraničenje kompentencije između pojedinih arhi— 406 —