ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 404

predvidjeti točno; to će biti moguće tek onda, kada prorade nove arhivske ustanove, koje će najbolje znati, gdje su potrebe najveće. Ovakvi arhivi ispostave mogli bi se s vremenom pretvoriti u samostalne arhivske ustanove, ako za to bude uvjeta, i u tome ne bismo smjeli biti ni suviše kruti ni suviše benevolentni. Ako postoje svi uvjeti, koji se traže za postojanje arhivske ustanove, a to su građa, prostorije, materijalna sredstva i izučeno lice sposobno da samostalno rukovodi, onda se može dopustiti pretvaranje arhivske ispostave u arhivsku ustanovu, i to u mjestima, gdje već postoje neke tradicije, ali tako, da one zadrže strogo lokalni značaj. Za otvaranje takvih arhivskih ispostava postoje već danas mogućnosti u Vukovaru, Vinkovcima, pa možda i u Požegi, gdje se u mjesnim muzejima čuva također i arhivska građa pretežno recentnog karaktera. Dakako da ovako zamišljena mreža općih državnih regionalnih arhiva, upotpunjena određenim brojem ispostava, ne isključuje postojanje i osnivanje specijalnih i zatvorenih arhivskih ustanova. Takve arhive mogu imati na pr. znanstvene ustanove, najviši organi političkih vlasti, > društvene organzacije, a ovamo treba nabrojiti i arhive crkvenih vlasti s veoma starom građom od velike historijske vrijednosti. Ne treba sprečavati ni postojanje malih arhiva posve lokalnog karaktera u mjestima sa historijskom tradicijom, kao što je na pr. Hvar, Samobor i dr. Svi ti arhivi mogu samo donekle rasteretiti opće arhivske ustanove. Osnivanje arhivskih ustanova regionalnog značaja je put, kojim treba da krenemo, ako želimo spasiti ono malo, što je još preostalo na terenu, ono, što se neprestano svakim danom stvara u našim registraturama, i ako želimo stvoriti solidnu bazu za zaštitu arhivske građe u budućnosti. To je, eto, prvi i najvažniji zadatak, koji stoji pred arhivskom službom Hrvatske. Konkretni i primarni zadaci tih budućih arhivskih ustanova mogu se sažeti u ove tri točke: 1. pronaći, evidentirati i osigurati sve one arhive i arhivsku građu, što se još nalazi na terenu, bez obzira na njezinu provenijenciju; 2. evidentirati sve registrature svoga područja bez razlike, voditi stalni nadzor nad njima i brinuti se za njihovu sigurnost i zaštitu; i 3. preuzimati i čuvati arhivsku građu iz registratura svoga područja nepotrebnu tekućem poslovanju. U daljoj fazi svoga razvoja nove arhivske ustanove pristupit će postepeno i ostalim arhivskim poslovima: sređivanju, škartiranju i inventiranju arhivske građe u svojim spremištima. Kao ustanove regionalnog značaja pokrajinski arhivi će skupljati naravno građu svoga točno određenog područja. Ali u spašavanju građe oni će zaštititi svu građu, bez razlike, da li je ona republičkog karaktera ili nije. U akcijama oko spašavanja, kao uopće na svim radnim zadacima, mora postojati uska saradnja između arhivskih ustanova. Svakako će trebati precizirati, koja građa ima republički značaj, a koja lokalni. Sto se tiče starije građe u načelu ne bi se vršila vraća— 404 —