ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 395
1. arhivi starih županija Zagrebačke, Bjelovarsko-križevačke, Požeške, Virovitičke i Srijemske od 1851.—1923. gotovo u cijelosti, a županija Ličko-krbavske i Modruško-riječke najvećim dijelom. 2. arhivi bivše oblatsti Zagrebačke, Primorsko-krajiške, Osječke i Srijemske od 1923.—1931. gotovo u cijelosti. 3. arhivi bivše Savske banovine i Banovine Hrvatske velikim dijelom. 4. arhivi gradova Požege od 1850.—1940. u cijelosti; Bjelovara od 1750.—1937. u cijelosti; Đakova, Koprivnice, Križevaca, Slav. Broda, Krapine, Virovitice, Nove Gradiške. Vinkovaca gotovo u cijelosti; Karlovca, Samobora i Siska velikim dijelom, a Osijeka i Zagreba u znatnoj mjeri. 5. također su uništeni u najvećoj mjeri ili posve arhivi okružnih i kotarskih sudova, bivših kotarskih oblasti, seoskih općina, škola, zadruga, banaka, društvenih organizacija, poduzeća i onih vlastelinstava, koja nisu dospjela u Državni arhiv. 2 Ti nam podaci govore bjelodano, da ćemo u buduće registraturama morati posvetiti najveću pažnju i poduzeti sve korake, da se jednom stane na kraj samovoljnom uništavanju arhivske građe u administrativnim arhivima. Ni jednog časa ne smijemo smetnuti s uma, da je sudbina registratura od presudne važnosti za razvoj arhiva, i da je briga oko registrature jedan od bitnih i glavnih zadataka arhivske službe. Druga skupina arhivskog materijala, kojoj moramo svratiti svu našu pozornost, jest ona, koja se stvara na području privrede. 3 U pravcu prikupljanja i čuvanja privrednog arhivskog materijala, i njegova sređivanja kod nas nije sistematski ništa poduzeto. Veliki pokret u Evropi, koji je imao za cilj skupljanje arhivskog materijala s područja privatnog gospodarstva i osnivanja privatnih arhiva, započet krajem prošlog stoljeća, zaustavio se na granicama naših zemalja. Uočimo li našu ekonomsku zaostalost, lako je shvatiti, da takav pokret kod nas nije mogao imati odjeka. Međutim, po završetku Drugog svjetskog rata, pristupilo se je kod nas izgradnji velike industrije, koja u najbližoj budućnosti ima da izmijeni ne samo privrednu, nego i čitavu političku, socijalnu i kulturnu strukturu našeg društva. Kako u neposrednoj vezi s izgradnjom i poletom privrednog života stoji porast privrednih poduzeća i ustanova, a time samim i privrednih registratura, smatramo, da je pravi čas, da se povede briga o registraturama privrednih poduzeća i da se pristupi prikupljanju privredne arhivske građe. Drugim riječima, pred naše arhive postavlja se novi zadatak, a taj se sastoji u tome, da od sada pored ostalog sabiraju i privredni arhivski materijal. Zapamtimo, industrijska revolucija, koja se kod nas provodi, ne će ostaviti tragova u registraturama upravnih vlasti, nego u registraturama privrednih poduzeća. Krajnje je 2. Vidi Historijski Zbornik, God. V., br. 3—4, str. 404. 3. Vidi K. Nemeth, Privredni arhivi, Arhivist, God. II, sv. 1. — 395 —