ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 286

elemenat i naseljeni su Mađari, koji su zaposljeli seljačke kuće i prenose na se redovnu vlasnost nekretnina srpskih seljaka, upisujući se u gruntovnicu! Ovo je nešto nečuveno! Mađare je obuzela prava manija pomađarivanja. Dok je austro-ug/arska/ vojska bila u Beogradu, nađoše se u istim uredima novi činovnici austrijski i mađarski, između njih je bio nastao vrlo napeti odnošaj. Dok su se prepirali i čekali naredbe iz Beča i Pešte, došla je srpska vojska i protjerala ih. Između naših vojnika hrvatskih i srpskih iz Dalmacije, Bosne i Hrvatske s jedne strane i mađarskih s druge strane, bilo je nekoliko puta pravih bitaka, tako da je jedanput palo 7 stotina mrtvih Mađara i mnogo stotina ranjenih. Kad bi Hrvati izvijesili hrvatsku trobojnicu, došli bi Mađari, skinuli je i bacili, i posadili svoju. Uslijed toga nastali su sukobi krvavi i teške mržnje. Franko je došao nekoliko sedmica za zabavu, a stanuje kod svoje sinovke, koja je ovdje udata. Ja se s njime držim dobro, ali rezervirano. Što se Tebi čini? Gazzari mi je pokazao list, što si mu pisao. Govorio sam s njima i izvijestio sam ih. Nastavak 30. XII. Prekjučer su došli ovamo dva Engleza braća Buxton, stariji Noel zastupnik u parlamentu u Londonu i osobni prijatelj sir Greya i predsjednik engl/esko/-balkanskog odbora, a drugi je Charles. Bili su na Balkanu. U početku rata pretrpili su atentat u Bukureštu od Mladoturaka, koji su na nje pucali. Charles je bio prostrijeljan, tako da mu je kugla ušla kraj prsi, probila pluća i izašla kroz leđa, a Noelu je zrno smrskalo vilicu, pa sada nosi bradu. Atentat se dogodio, dok su se vozili u kolima, iz političkih motiva. Mladoturci su bili išli da traže na Balkanu prijatelja u Sofiji i u Bukureštu, a braća Buxton išli su po nalogu svoje vlade, da rade' u protivnom pravcu. U Ateni susreli su Watsona, koji im je dao list za mene ,te smo se sastali na ručku kod Millera, dopisnika »Morning Posta«. Govorili smo na dugo, te su mi rekli, da će oni o ovome izvijestiti Greya. Kažu, da će se na Balkanu postignuti sporazum i liga u smislu Sporazuma. Grčka je najopasnija, ne samo što neće da čuje za ustup Kavale, nego ni da Srbija ustupi Macedoniju Bugarskoj, ali misle da presija Trojnog Sporazuma naći će izlaz. Da znadeš što smo govorili o našem pitanju. Pitali su me, da li se od Srba, Hrvata i Slovenaca (koji imadu kažu, znatnih razlika međusobno) ima sastaviti jedna država ili tri. Ja sam odgovorio, svakako samo jedna, a unutarnje uređenje da će uvažiti postojeće razlike i stvoriti tri autonomije, za danas bez potanje oznake, ali za prvi početak kao provizorij ostati će sve pokrajinske organizacije kako jesu dok narod po svojem predstavništvu dade sebi ustav. Pitali su, što misle o tome u Nišu, na što sam im odgovorio, da je Niš dao nami emigrantima ovlaštenje, da pripravimo osnovu za prvu organizaciju zemlje. To ih je sve jako zanimalo, te su odobravali uvaženjem. Pitali su, a ovo je karakteristično, da, za slučaj, kada bi Rusija htjela da podjarmi sasvim ili dijelom Rumunjsku i Bugarsku, e da izađe na Sredozemno more, bi li Jugoslavija bila tome protivna i ušla u ligu svih balkanskih država proti Rusiji (iz česa sam razumio, da drže da bi takova liga između Rumunjske, Bugarske i Grčke bila osigurana.) Ja sam odgovorio, premda Jugoslavija ljubi Rusiju kao slavensku državu, ne bi na takove zahtjeve Rusije pristala, te vidila bi u tome ugroženu i svoju samostalnost, te bi morala da stupi u ligu, koja bi imala devizu: Balkan balkanskim narodima i proti samoj Rusiji. Razumio sam njihove misli i kad su me pitali bi li Jugosla— 286 —