ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 163

Kad je određena prodaja, dogovorila se naša straža, koja veće nikoga nije htiela slušati, pa zahtijeva obzirom da su oni to razoružali da je samo njihovo pravo i odlučiti tko i pod koju cjenu ima da kupi, šta naj je preostalo nego prepustiti im uz zahtjev da mora sve ići u miru i redu, moramo priznati da nije bilo većeg nereda i da su priznali pravo kupa skoro svima onima kojima smo i mi priznali, isto su prodane sve stvari zapi j en jene a nepotrebno vojski, ostao nam je samo kompletan »Scheinwerfer« koji stoji kod nas na raspolaganju našoj vojsci. Ovakove prilike u nar. straži potakle su nas, da smo cijelu stražu odmah raspustili, kad smo sve rasprodali i stražu raspustili selo se umirilo a mi organizirali oko 20. ljudi koji su se izjavili pripravnim, u svako doba skočiti u pomoć ako bi se pljačkalo ili došlo do nereda. Kako oni koje smo oporezovali nisu htjeli platiti, nego kako nam je poznato, sami se među sobom oporezovali, skupili kako smo predmjevali, smiješnu svotu od nekih G000.

— kruna i to poslali podružnici Prve Hrvatske štedionice u Vinkovcima. Pozvali smo ih još jednoć, naš poslovođa, razložio im je svrhu tog oporezovanja i stavio im na srce kako su mogli na puno tisuća davati za ratne zajmove neki pojedinci dali od 20. do 70. tisuća, a sada se ustručavaju, pokazujuć time da im nije stalo do konsolidiran ja naše nove države, o čem smo mi zaista i osvjedočeni, osobito im je naglasio da je oporezovanje nama povjereno od Narodnog vijeća i pokazao im dozvolu i upozorio da mi radimo ovdje u ime i kao ispostava Narodnog Vijeća, da oni naše naloge moraju slušati ako je kome krivo pri odmjeri učinjeno, nismo mi najveća oblast, nek se uz dokaz krivice pri tuže Narodnom Vijeću, pa ako im ono snizi mi nemamo ništa proti tomu, ako neplate da sačuvamo autoritet Narodnog Vijeća, morati ćemo ubrati makar i silom. Kao da smo stali u gnijezdo osa, počeli grditi našeg poslovođu da on to radi sve iz osobne mržnje i da nema za to nikako va prava niti će se oni na naše zaključke obazirati, Franjo Schwell zaprijetio se našem poslovođi da ako dođe u njegovu kuću po porez da će ga ubiti, Židov Grün počeo psovati i prijetiti se. Kad smo taj uspjeh vidili, odpustili smo ih kući a mi da ćemo sazvati sjednicu odbora da obzirom na nastale prilike zaključi daljnje. Prvi naš oporezovnik Bačoka, ima rezaru i dva paromlina, jedan je lane, velik i moderan, napra\po u Vinkovcima, poznato je cijelom selu da je Bačoka švercovao brašno na puno vagona, sve skoro radnike kod novog mlina plaćao je u naravi brašnom, mi kako poznamo prilike računamo da je Bačoka u ratu zaslužio oko milijuna i prama tomu smatrali smo se po savjesti pozvani da ga oporezujemo za svotu od 40 tisuća kruna, za kritičnih dana svijet se pretio sa svih strana da će ga zapaliti, nije imao drva da melje, silno žito bilo kod njega — nagomilano, mi da ga zaštitimo, doznačili smo mu potrebna drva samo da može mljeti i da ne dođe do bune. Franjo Schwell, znamo da je švercovao na vagone i kolimi i željeznicom, sam se svuda hvalio da je zaslužio preko 100.000 kruna, oporezovali ga na 7000 kruna, prieti se da će ubiti onoga koji mu po porez dođe. Ostali većinom Židovi gostioničari, svi se obogatili. Na početku bilo kod nas puno vojske, pa se pazarivalo na veliko i kasnije za robu tražili sve što su htjeli, bila to roba nova i stara. Naš seljak bio je izložen svim mogućim rekvizicijama i svim rabotama dok je vojska bila kod nas, bogataši i Židovi bili od svega pošteđeni, pa taj seljak — 163 —