ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 164

sad nerazumije, kako da oni ni sad nemoraju platit, nego mogu dati dobrovoljno što sami hoće. Kotarska oblast dignula je iz službe našeg bilježnika Blaževića, koga smo mi po zahtjevu cijeloga naroda uspostavili, šalje nam bivšeg bilježnika u Gradištu. Niti kotarska oblast navada razloge zašto ga diže, niti pita da li je to nama i narodu pravo isto kao u prijašnja vremena kad je kotarski predstojnik slao činovnike kud je htio, pojedine općine bile s njim zadovoljne ili nezadovoljne bilo je svejedno, osobito je bio u tomu velik naš bivši predstojnik Markotić, za kritičnih dana .vidilo se je da je narod ustao baš proti njegovim mezimcima, da su neki skupa s njim pobjegli, a narod ostavio na svojim mjestima baš one činovnike, za koje je poznato da ih kot. predstojnik nije trpio. Žar da bude opet tako? Da Vam je bilo viditi djelovanje među seljacima našega odbora, još nam ie ovo trebalo, sad su izgubili svako povjerenje, da će išto biti bolje, badava naše mirenje i uvjeravanje da ne može biti na jednoć, ne koristi »bit će kao i prije možda još i gore«. U ime Narodnog Vijeća preuzeli su trojica članova našega odbora bivšu državnu šumariju. Došli našemu šumarniku pa mu to obznanili, rekli mu buduć njega osobno premda je Mađar pozna va ju kao dobroga i pravičnoga činovnika, mole da ostane dalje i upravlja šumarijom, sve ali po nalozima našega Narodnog Vijeća, da prime gotova drva na Spačvi dao im šumarnik lugara, odvezli se na Spačvu, pobrojili sva gotova drva i natovarene vagone, sastavili o svemu zapisnik, sve zaplijenili i naložili da se ne smije ništa upotrebiti niti dalje šiljati bez dozvole Narodnog Vijeća, napravili za to odgovornima šumarnika i lugara, šve proveli dostojno i mirno. Kasnije kad je naš predsjednik govorio telefonom, čudili se kod nadšumarskog ureda, kako da smo mi smjeli drva zaplijeniti da smo time prekoračili djelokrug. Ovo je naša referada u velikom cijeloga našega poslovanja, manje stvari ne spominjemo, u kritičnim danima nismo ništa radili da stečemo kakovu hvalu, nego samo da poslužimo domovini i svom Narodnom Vijeću, kome smo se sadazakleli, priznaje da je očuvan red i mir i kod nas i u okolici ide ljudima seljacima našega odbora koji su nas podupirali osobito iz početka bilo je lijepih časova, gdje je došlo do izražaja i razumijevanje i patriotizam našega seljaka, sada opažamo na žalost da taj naš seljak gubi povjerenje u svoju novu vlast, govorili smo mu o slobodi gdje će budućnošću *vojom on sam odlučivati o slobodi gdje ne će biti kao prije, mi inteligenti, znamo dobro kako je Vami teško, puno teže nego li nama, sa našim malim stvarima, ali ovaj seljak koji je bio u odboru traži, da već nešto vidi od te slobode, on je nestrpljiv i od naravi je već nepovjerljiv a po prijašnjim prilikama i ne može drugačije, vjerujte imali smo oko sebe poštene dapače odlučne ljude, nas petorica i 21 seljak, za kritičnih dana bili su sila u cijeloj okolici, možda smo gdjegod silom prilika prekoračili djelokrug, ali bilo je u najboljoj namjeri, sai ie izgubio povjerenje, oblasti nemaju obzira, nitko nas he priznaje niti sluša, otišao naš cijeli autoritet, za koga nije velika žalba, jer mi ga nismo tražili, ali pati tim silno autoritet Narodnog Vijeća jer svi su nas smatrali a i mi sami Vašom expoziturom i sve radili u Vaše ime, zabrinjuje nas jako taj razvitak da nas, Vaš odbor čak i zidovi i bogataši, koji su bili sluge prijašnjeg režima, ne samo ne respektiraju nego dapače ismjehivaju, osjećamo svoju nemoć, dapače sm ješnost, kad samo zaključujemo a ne možemo provesti. Bojimo se to će lako opaziti zločesti elementi pa može biti zla. Naše — 164 —-