ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 162

časnici svi domaći ne mogu energično da istupe, došlo njih oko 40. u općinu i tražili da im se izda sva municija i sve oružje, inako će uzeti silom, bilo među njima par huškaša, kog ćemo uzeti da proti njima istupe, kad su oni naša straža koja treba da ureduje a jedan ne će proti drugom, vidili smo lako može doći do zla, pa i odbor osamljen, nepotvrđen, bojeć se posljedica i prama gore i prama dole gubi povjerenje i energiju. U narodu počelo jpredbacivanje da smo se samo za to upeli, da čuvamo čifute i ratne bogataše, da nije pravo da ih čuvamo jer šta su oni snama i prije rata a osobito za vrijeme rata radili. Da to donekle paraliziramo, zaključili smo oporezovati sve te Židove i bogataše i to tako, da ne dadu za Narodno Vijeće, kakov smiješan milodar, nego da plate prama svojim dobitcima u ratu, od nas po najboljem uvjerenju odmjerenu svotu, Vinkovčani nam kažu da su oni isto tako uredili iz Zagreba u novina, poziva se na dobrovoljni porez. Da sve to po mogućnosti riješimo u skladu sa Narodnim Vijećem odaslasmo u Zagreb poslovođu i zapovjednika straže da tamo informiraju o prilikama zamole za potvrdu i upute. Izaslanici govorili sa Dr. Šurminom, Dr. Barcem, Dr. Pribičevićem, Dr. Pavelićem i Dr. Lorkovićem, zatim sa tajnikom gosp. povjerenika za organizaciju i sa potpukovnikom Kvaternikom, upozorili su ih na opasnost koja prijeti od nar. straže i molili da se čim prije uredi kompetencija mjesnih odbora, dobili su potvrdu mjesnog odbora, istim nam je pod brojem 220. od 15. studena, povjereno ubiranje poreza od imućnih i dane opširne upute za daljnje poslovanje. Kod narodne obrane upućeni sa da konje i podvoze ili dademo u uporabu ili prodamo. Kad su došli izaslanici kući, zaključili smo, već zaključeno oporezovanje provesti. Kod odmjerenja svota, nije nas vodila nikakova zloba nego samo pravo, da oni koje smo mi zaštitili od sigurnog pljačkanja i za koje znamo da ako dadu svojevoljno, da će dati smješne svote jer to su tuđinci, tuđinski osjećaju i znamo da mrze i nas i našu novu državu i vladu. Mi smo pojedince u odboru oporezovanje pretresli, pronašli svote opravdanim i pozvali ih da te svote u roku od 5. dana u blagajnu općine uplate. Sastali se oporezovani kod gostioničara Mudrovčića koji je kao i oni kad dođe do kakvog plaćanja i zaključili da nam nisu dužni platiti ništa, da je to dragovoljni porez i mi nemamo nikakvoga prava njih oporezovati. Mudrovčić opsovao nam toliko hiljada bogova koliko smo ga oporezovali, jedan od njih obratio se na kotarsku oblast pa je pred nama izjavio da je kot. predstojnik Binički izjavio da oni ne moraju platit, a ako bi mi pokušali utjerati porez silom da se samo njemu javi, pa će on to pa i brahijalnim sredstvima zapriječiti. Kako je došao iz Zagreba obolio nam je naš poslovođa od španjolske groznice i ostao preko 14. dana u krevetu. Kako smo upućeni iz Zagreba, raspisali smo prodaju zapljenjenih konja i podvoza i to kako smo već zaključili da smije samo onaj kupiti komu mi to pravo priznamo. Konji dani u uporabu pravili su nam silne neprilike, bilo vječnih tužba, komu je pravo da se dade a komu nije, onaj koji je konje dobio bio dakako zadovoljan a onaj koji nije, jer za sve nismo imali, tužio se da je njemu pravo a ne onomu komu smo mi dali, bilo i prietnja i svašta. — 162 —