ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 161

kle prijeti opasnost a sažalno na toliko dobro koje vozi, koje smatrao svojim i koje mu se za tako kratko vrijeme izmaklo. Kako je bilo kasno, pa morali kući preuzela je daljnje skupljanje međutim osnovana nar. straža Zupanjska. Kod kuće počeli prolaziti razbijeni dijelovi bivše aust.-ugar. vojske, razoružali smo ih milom i silom, sve stvari spremili u školu i postavili stražu, pošta ne ide iz Zagreba nikakove potvrde, osim telefonskih razgovora sa raznom gospodom od Narodnog Vijeća, koji su nam na upite i različito odgovarali, Jedanput nismo mogli dobiti upute od 5. brojeva telefonskih jer nije bilo navodno gospodina Pribičevića, sada je već se u našem odboru osobito među seljacima pokazala bojazan, da li je sve što mi radimo po volji Narodnog vijeća i da nas se možda ne će na koncu pozvati na odgovornost. Uveli noćnu telefonsku službu, pa radili u dogovoru sa Vinkovcima i Brčkom. Uveli telefon kod straže na kolodvoru da bude i po noći vezana sa stražom u općini, vijesti koje smo primili telefonom većinom u noći, pomnožali smo na pisaćem stroju lijepili kod nas na uglove a iz cijele okolice dolazili dnevno k nami po vijesti i upute. Oblasti druge nema pa se sve i u svačem na nas obraćalo, teško je vjerovat u našem malom mjestu u koliko i u kakvim stvarima smo sve morali uredovati, bilo je ali još odlučnosti i volje pa išlo u redu. Najednoć se oko 10. studenoga javila kotarska oblast, pozvala da svi bilježnici i blagajnici dođu u Županju, jer da je kot. oblast po Narodnom Vijeću opet uspostavljena. Naši u odboru počeli se buniti šta hoće ta omražena kot. oblast koja je u najkritičnije vrijeme utekla, sad se našim činovnicima koje smo mi u ime Narodnog Vijeća kao njegova tako rekuć expozitura, postavili, dok je bilo zlo nije njih bilo a sad hoće da nam opet kao i prije sjednu za vrat, mi Kotarsku oblast ne pripoznajemo, mi smo se zakleli Narodnom Vijeću i samo ćemo njega slušat, ono valjda ne će dozvolit da bude kao prije, jedva smo nekako umirili, da oblasti mora biti i u buduće priznali su to ali nikako nisu bili za kotarsku oblast. Da riešimo to nesretno pitanje kompetencija otišli predsjednik i trojica članova u Županju kot. oblasti koji su im najavili, da smo mi u interesu reda i mira maknuli činovnike i da u to kotarskoj oblasti dirati dati ne možemo, zapisnički su naši izaslanici zatražili da kotarska oblast ureduje sa našom općinom u sporazumu sa mjesnim odborom; jer je to nužno u interesu mira inače prijeti opasnost da će se sve raspasti. Kotarska oblast uzela je to na znanje. Konje i podvoze koje smo oduzeli četama izdali smo siromašnima osobito koji su u ratu stradali i koji imaju zemlje u uporabu, odredili svake nedjelje predvedbu i pregledbu, već kod prve pregledbe opazili smo da se konji zlo hrane i timare, posjednici nisu bili sigurni kako će im dugo konji ostati, pa ih samo izrabljivali a ništa na njih trošili, vidili smo konji će tako stradati, pa se porodila opća želja da se konji uz umjerenu cjenu prodadu ali ograničeno, da ima pravo kupiti samo onaj, komu odbor to pravo prizna, opet nastalo pitanje kompetencije, iz Zagreba još ništa. U straži se počeli pokazivati simptomi neposluha, počeli imperativno tražiti, da im se sve životne namirnice koje smo oduzeli četama i na koji oni jedini imaju pravo, odmah izruče, sve više se po noći počelo selom puškarati, puške počeli krasti isto i municiju, na kolodvoru počinila straža u službi cijeli izgred, — 161 —