A. Sajti Enikő – Juhász József – Molnár Tibor: A titói rendszer megszilárdulása a Tisza mentén 1945–1955 - A Titói Jugoszlávia levéltári forrásai 4. (Zenta - Szeged, 2013)

Mellékletek

U smislu clana2 Zakona proglasenje osobe umrlom mogla je predloziti ona osoba koja je za to imala pravni interes. Postupak za proglasenje lica umrlim vodio je sreski sud u okviru cije je teritorijalne nadleznosti nestala osoba imala poslednje stalno prebivaliste. Podnesci vezani za dati predmet trebali su da sadrze sve one podatke i cinjenice kője su mogle da budu od vaznosti za donosenje odluke suda. Ukoliko je sud pokretanje postupka za proglasenje osobe mrtvom smatrao oprav- danim, on je izdavao oglas, koji je trebala da objavi Federativna Narodna Republika Jugoslavia. U njemu je pozivana nestala osoba, odnosno ma ko ko je imao saznanja o njenoj sudbini, da se u roku od tri meseca prijavi i informacije kője ima u posedu podeli sa postupajucim sudom. Ukoliko nakon isteka tri meseca nije iskrsla cinjenica koja bi opovrgla tvrdnju da je doticno lice umrlo, sud je donosio resenje o proglasenju lica za umrlo. U resenju je na osnovu dokaza utvrdivan pretpostavljeni datum smrti, odnosno datum, koji doticna osoba nije prezivela. Ukoliko na osnovu podnetih i pribavljenih dokaza nije bilo moguce utvrditi tacan datum smrti, tada je kao datum smrti nave- den prvi naredni dan nakon vremenskih okvira opisanih u cl.l zakona - u slucaju II svetskog rata to je bio 16. maj 1946. Pravosnazno resenje je prosledivano nadleznom maticnom uredu, kako bi cinjenica o smrti na osnovu toga bila uvrstena i u maticne knjige umrlih. Ostavinski postupak se mogao pokrenuti samo nakon unosa u maticnu knjigu umrlih. U slucaju kada bi se ispostavilo da je nakon proglasenja osobe za mrtvu doticna osoba ziva, odnosno da nije izgubila zivot u utvrdenom vremenskom terminu, sud je svoje resenje mogao da stavi van snage ili da ga izmeni. Oktobra 1944. promena vlasti se desila i u Vojvodini, ali je rat sirom Jugoslavije jos trajao. Potreba za borcima Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije je u pocetku i na ovom podrucju prvenstveno resavana vrbovanjem dobrovoljaca, a potom se preslo na regrutaciju. U pocetnom periodu partizanska vojska je racunala samo na sinove juznoslovenskih naroda, ali je vec u decembru - pod párolom bratstva i jedinstva - otpocela mobilizacija i pripadnika nacionalnih manjina. Vlast je naglasavala da svaka nacija koja zivi ovde treba da uzme svoj udeo u oslobodenju zemlje. To se posebno odnosilo na Madare, koji su za dlaku izbegli da zajedno sa Nemcima ne bude ko- lektivno proglaseno za „zlocinacku naciju”. Nakon masovnih ubistava nad njihovim glavama lebdela je mogucnost potpunog proterivanja. Da bi se to izbeglo bilo je po- trebno prineti zrtvu - krvnu zrtvu. Jugoslovensko vojno rukovodstvo je odlucilo da organizuje i vojnu formaciju koja ce biti sastavljena od Madara, pod imenom Petefi brigada.224 U brigadi su se borili i brojni stanovnici Potisja, a medu njima i Sencani. lakó je „istorijat” partizanske formacije sastavljene od pripadnika madarske nacio­224 Brigada koja je zvanicno oformljena 31. decembra 1944. formacijskije nosilabroj XV ipripadalaje 16. divizijiTrecejugoslovenskearmije. Formacijaje ucestvovala u borbama kod Bolmana. Tűje pretrpela tako teske gubitke da je rasformirana 31. marta 1945, a njeno prezivelo ljudstvo je dospelo u druge jedinice. 290

Next

/
Oldalképek
Tartalom