Bács megyei püspöki körlevelek, 1930
9 Korizmena poslanica katoličkog episkopata Kraljevine Jugoslavije o kršćanskom odgoju mladeži. Predragi vjernici! 5 Sv. Otac Papa Pijo XI. razaslao je na staru godinu svim crkvenim poglavarima i svemu vjernomu puku čitavog katoličkog svijeta preznamenito encikličko pismo ili okružnicu o kršćanskom odgoju mladeži. Mi smo cijelu okružnicu u vjernom hrvatskom prijevodu već izdali Najtoplije preporučamo. da si je svatko nabavi. No jer je okružnica i vrlo opširna i veoma znamenita, odlučili smo mi katolički biskupi Jugoslavije, da vam, predragi vjernici, ove korizme zajedničkim pastirskim pismom iz te divne okružnice saopćimo glavne nauke, a načinom prilagodjenim razumijevanju vašem Sv. Otac najprije ističe, što ga je potaklo, da On, koji je svakom zgodom mladež i njezine roditelje, savjetovao, opominjao i upućivao u raznim pitanjima kršćanskog odgoja, sada izdaje posebno opširno pismo o kršćanskom odgoju. Razlog i povod mu je bio taj, „što se u naše doba na žalost osjeća tako veliko pomanjkanje jasnih i zdravih načela i u najo- snovnijim pitanjima", i „što se školsko i uzgojno pitanje u raznim zemljama raznoliko obrađ je“, te On hoće da istakne bar vrhovna načela, — da potpuno osvijetli glavne zaključke i da pokaže, kako se imadu praktički primijenjivati. Bit i uzvišenost kršć. odgoja. Od najveće je važnosti, da se u odgoju ne pogriješi, kao što je važno, da čovjek ne pogriješi na putu, koji ga vodi k posljednjem cilju. A jer sav odgoj bitno stoji u tome, da izgradi čovjeka: kakav mora da bude, i kako treba da se na ovoj zemlji vlada, da postigne uzvišeni cilj, za koji je stvoren, jasno je, da ne može biti pravog odgoja, koji ne bi išao za tim ciljem, i da nakon objave Božje, koju nam je dao po Sinu Svomu, koji je jedini put. istina i život, ne može biti odgoj primjereniji i savršeniji od kršćanskog odgoja, koji konačno ide za tim, da dušama gojenaca osigura Boga, najviše dobro, i ljudskoj zajednici vrhunac blagostanja, koji je moguć na ovoj zemlji. Da bi nam točno i jasno osvijetlio bit kršćanskog odgoja, Sv. Otac najprije rješava pitanje, komu pripada pravo odgoja. Kome pripada odgoj. Odgoj je svakako djelo društva, a ne pojedinaca. Tri su pak društva, u čijem se krilu rađa čovjek: dva naravna: obitelj i država, i jedno svrhunaravno: Crkva. Obitelj je od samoga Boga neposredno osnovana sa vlastitom svrhom rađanja i odgajanja djece i zato joj pripada naravno prvenstvo pred državom. Ali obitelj nema u sebi svih sredstava za vlastito usavršenje, dok država imade u sebi sva sredstva, da poluči svoj vlastiti cilj, naime opće vremenito dobro svojih državljana. Zato s obzirom na ovo opće dobro imade država prvenstvo pred obiteiju, koja upravo u državi postizava svoje dolično savršenstvo. Treće društvo, u kojem se čovjek po krš- ćenju rađa za božanski život milosti, jest Crkva, društvo svrhunaravnog i općenitog reda, koje takodjer imade sva sredstva, da Roluči svoju svrhu, a ta je vječni spas ljudi. Zato odgoj, koji se odnosi na čitavog čovjeka u redu naravnom i milosnom, pripada ovim svim trim društvima, ali u omjeru, kako to odgovara svojstvenim svrhama njihovim. 1. Crkvi. U prvom redu, na najodličniji način pripada odgoj Crkvi i to iz dva svrhunaravna naslova. Prvi je naslov, što je sam božanski osnivač to ostavio kao dužnost Crkvi govoreći: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i naučavajte sve narode kršteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; učeći ih, da drže sve, što sam vam zapovjedio. I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta". A da bi Crkva mogla ovoj zadaći potpuno udovoljiti, podijelio je Krist učiteljstvu njezinom dar nepogrešivosti i tako osnovao Crkvu, da bude stup i temelj istine, da naučava božansku vjeru i da čuva čitav i nepo- vrijedjen poklád, koji joj je povjeren. Drugi je naslov svrhunaravno materinstvo, po kome Crkva, neokaljana zaručnica Kristova, rađa, othranjuje i odgaja duše u Božjoj milosti sa svojim sakramentima i svojim naučavanjem. S ta dva naslova Crkva je vrhovna i najpouzdanija Učiteljica ljudi, te joj pripada neosporivo pravo naučavanja i to nezavisno od bilo koje zemaljske vUsti. Ona ima nezavisno pravo ne samo da slobodno naučava svoj vlastiti predmet t. j. kršć. nauku, već i da se posluži svim prosvjetnim sredstvima, a u prvom redu, da prosuđuje, koliko ona mogu biti korisna ili štetna za kršć. odgoj. Svako bo naučavanje, kao što i svako ljudsko djelo mora čovjeka voditi k posljednjoj svrsi, i zato se ne može da otme propisima Bož. zakona, kojega je čuvarica i nepogrešiva učiteljica — Crkva. Crkva dakle s punim pravom promiče književnost, znanost i umjetnost, koliko su potrebne ili korisne za kršć. odgoj i cijelo njezino djelovanje oko spašavanja duša. Zato može da osniva i uzdržava škole i vlastite zavode za svaku nauku i svaki stepen naobrazbe. Ovamo spada i takozvani fizički odgoj, jer imade i on narav sredstva, koje može biti na korist ili štetu kršćanskog odgoja. Nr. 600. Litterae Circulares Episcopatu Regni Jugoslaviae, Dominica proxima populo fideli in ecclesia praelegendae.
