Baranyai történetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1990/1991. (Pécs, 1992)

Tanulmányok a nemzetiségtörténet köréből - GERHARD SEEWANN: A magyarországi németek fejlődése. A nyelv és a tradíciók megőrzésének lehetőségei

kamena kao igračka interesa koji se sprovode sa obje strane. Za vrijeme drugog svjetskog rata, a naročito kasnije uspostavilo se da je baš to bila cijena onoga što je njemačka manjina trebala platiti za svoj politički ćorsokak u koji je ona dospjela putem političke radikalizacije i ideologizacije uzrokovanom dviju sila. Šta znaci dakle katastrofa 1945, opterećenje Nijemaca u Mađarskoj kolektivnom odgovornošću fašizma i izdajom naroda, pa kasnije deportacijom koja je njemačku maniju brojčano prepolovila? Šta znaci ta katastrofa kao polazna točka razvitka u slijedećem vremenskom periodu pa sve do danas? Događaji poslije 1945. okrenuli su u suprotno samo po sebi pozitivno iskustvo etničkog zajedničkog života između dva svjetska rata, i zabluda koja je prouzrokovala to bezizlazno stanje diskreditirala je sve dosada formirane grupne i zajedničke djelatnosti i vrijednosti. Pripadnik njemačke manjine u Mađarskoj bio je primoren-ukoliko je želio ostati u svojoj domovini- da se u interesu sačuvanja svoje egzistencije odrekne svoje etničke samosvjetsti i sve one vrijednosti koje su vezane za nju, i da se u potpunosti odrekne svog grupnog opstanka. Time je ta etnička manjina pala na stupanj razvoja koji je u pogledu gubljenja identiteta ličio na početak razvitka na početku ovog stoljeća, s razlikom da su uslovi tog u uvodu spomenutog homogenizacijskog i emancipacionog procesa u međuvremenu otezali. Dakle, kako je počeo razvoj jedne intelektuelno-moralno propale države poslije 1945. nakon takvog vanjskog i unutrašnjeg pustošenja, čije razmjere ovdje samo naznačiti možemo, kada je mnogo manje ostalo nepovredeno u pogledu mogućeg razvoja nego Što je bilo 1918? Nekoliko takvih osnovnih promjena određuju historiju Nijemaca u Mađarskoj, koje znače i bitne cezure tog perioda: bjekstvo i iseljavanje slijedio je period društvenog ekskomuniciranja i političke diskriminacije, kasnije došlo je do jedne dubokosežne promjene, i na kraju do trajne liberalizacije političkog i kulturnog života koja je bitno djelovala na razvoj politike prema nacionalnim manjinama u Mađarskoj. Imajući u vidu kronologiju tih cezura, sa političke strane gledišta slijedeće su godine vrijedne pažnje: 1948/49, 1955, 1968. i 1983. Godina 1948. znači svršetak deportacije, 1949. je osnovan prvi socialistički ustav u kojem je utvrđena principielna ravnopravnost pripadnika nacionalne manjine, a koji je postao stvarnost za Nijemce tek 1955, osnutkom legalnog saveza. 1968. došlo je do temeljne obnove u orientaciji mađarske politike prema nacionalnim manjinama koja je 1983. u velikoj mjeri modificirana. Ako imajući u vidu društveno-ekonomske promjene želimo odrediti cezure koje se pak istražuju u okviru svedruštvenih mjera, onda možemo dvije cezure staviti: godina 1961. kada je završena prisilna kolektivizacija poljoprivrede koja je doprinjela znatnim promjenama u načinu životnih okolnosti pripadnika nacionalne manjine - u prvom redu na selu. Druga cezura je godina 1975, kada prvi put opada broj zaposlenih u industriji. To se može tumačiti znakom konsolidacije društvene strukture 70-ih godina u Mađarskoj, kao u jednom osrednje razvijenom društvu u vrijeme prijelaza extenzivnog ekonomskog razvitka u intenzivni razvitak. Od tada je neprekidno rastao broj zaposlenih u trećem sektoru tj. u uslužnim djelatnostima, koje su od bitnog značaja za intelektualno-kulturni razvitak nacionalne manjine kao što ćemo kasnije vidjeti, izuzev 1949. godinu, kada su stvoreni socialistički proizvodni odnosi, a politički i društveno-ekonomski procesi se ne odvijaju istrovremeno, stvarajući time napetost u razvoju Nijemaca u Mađarskoj koja se i danas osjeća. Osnovna karakteristika te napetosti obićno se