Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1981. (Pécs, 1982)

TANULMÁNYOK ÉS FORRÁSKÖZLEMÉNYEK A BARANYAI NEMZETISÉGEK TÖRTÉNETÉBŐL - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló: Gorjánác Rádojka

Adam, Fricsy: Pisma o Pečuju pod vladavinom Turaka u periodu između 1613— 1629. godine. Autor objavljuje pisma iz poglavlja „Misio Hungarica" knjige ,,Archivum Romanum Societatis Jesu (ARSI) Austr. 20.", koja se nalazi u arhivu jezuitskog reda u Rimu i koja su pisana u razdoblju između 1613-1629. godine. Pisma su nastala prilikom prepiske pečujskih, beogradskih jezuita sa starešinom jezuitskog reda u Rimu. Koligat sadržava 110 pisama. Autor obelodanjuje I—XXV pisama u prevodu na mađarskom jeziku. Prsima su od velikog značaja ne samo radi toga što su prvim slučajem publicirana u Mađarskoj nego što sadržavaju neobično značajne, sve do danas nepoznate podatke o razdoblju vladavine Turaka u Baranji te obuhvaća i druge teritorije van županije. Sa turskom okupacijom slomjeno je katoličko crkveno društvo. Na njeno mesto stupa kalvinizam i arijanizam. Pisma osvetljuju početni period obnove delatnosti. Jezuitski misionari na ovom području bili su pretežno Mađari. Od velikog su značaja uspostavljene veze koje su nastale između nekadašnjeg Pečuja i Beograda te drugih teritorija Južne Mađarske. Pored crkvenih odnosa one ukazuju i na značajne veze u prosvetiteljstvu. Za vreme Turaka u misiji jezuita značajna uloga je pripala Gaboru Betlen. Nove, zanimljive podatke daje autor o nastanku licencijata bez kojih bi se crkvena organizacija raspala bila. Posebne pažnje su vredni podaci u dokumentima o historiji školstva. U 17. veku u Pečuju radila je škola arijanaca. Jezuiti osnivaju školu u Beogradu a početkom 1620. godine i u Pečuju. Autor posebno analizuje odnos između turskih osvajača i misije jezuita, nadalje konstatuje da ni jedna vera nije uživala posebnu prednost zbog razlike u učenju i organizaciji. Nasuprot tomu veliko je bilo nepoverenje prema crkvenim licama došavšim sa zapada, jer su njih smatrali špijunima zaduženim da otkriju slabosti države. Rezultat misije (po mišljenju naučnika-istraživača Adama Friči koji se bavi crkvenom historijom) ispoljava se u tome što je s njihovom delatnošću sprečena namera ugnjetača da nametne narodu muslimanski stil i naćin života na osvojenoj teritoriji, koje bi svakako dovelo do potpunog preobražaja. Relevantano dostignuće jeste očuvanje hrišćanske vere i mađarstva naroda. Želimo još dodati što obelodanjeni dokumenti reprezentuju i pojavu mađarsko—hrvatskih odnosa u doba vladavine Turaka. Tibor, Wanyosi—Szab6: Kmetovi-begunci u Kečkemetu sa područja Baranje i Šomođa u 1677. godini. U poreskoj knjizi grada Kečkemeta sačuvana je spomena vredna, sve do danas ne publikovana zapiska na što autor prvom prilikom skreće pažnju. Na zadnjoj stranici poreske knjige iz 1677—78. godine zabeleženo je 101 kmetovskih porodicabegunaca iz 17 baranjskih i šomođskih sela. Budući da su i u prošlosti postojale ekonomske veze između Baranje i unutrašnjosti zemlje pod vladavinom Turaka, nije dakle slučajnost što su begunačke kmetovske porodice krenule baš u tom pravcu. Bežanje blizu stotinu kmetovskih porodica iz 17 sela na takvu udaljenost u razdoblju koje ne možemo smatrati sigurnosnim i mirnim, spada među najređe slučajeve. Činjenicu ne možemo tumačiti i obrazložiti tadašnjim vojnim zbivanjima, po svojoj prilici radi se verovatno o teškom razrezu dažbine sa strane Turaka što je svakako važilo i za područje dveju županija, Baranje i Somođa. Studija je od velikog značaja i s toga što skreće pažnju na važnu, stručnjacima već poznatu pojavu koju nazivamo migracijom u doba vladavine Turaka.