Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1978. (Pécs, 1979)
ÖSSZEFOGLALÓK - Szerb-horvát nyelvű összefoglaló a kötetben szereplő munkákról (Barics Ernő)
zapise na latinskom koji daju obilje podataka za prikazivanje strukture stanovništva u vrijeme turskog gospodstva i u godinama neposredno poslije oslobođenja tog područja od Turaka; istovremeno dobivamo uvid i imigracije na opustošeni teritorij županije Baranje i time formiranje narodnosne strukture stanovništva. Zbog vrlo povoljnih agrarno-geografskih prilika te blizine Dunava istočni i jugoistočni dio županije Baranje postaje najomiljenijom i primarnom zonom za doseljene Hrvate, Srbe pa i Nijemce. Stoga nije slučajno što je najveća pažnja posvećena stanovništvu naseljenom na imanjima Batthyányijevih koji su posjedovali najveći dio tog područja. Pitanja koja se tiču teritorijalne rasprostranjenosti, privređivanja, političkog ponašanja, progresivnih i nazadnjačkih tendencija narodnosnog življa tretirana su kao značajna pitanja u proučavanju cijele naznačene problematike. Istraživanja su rezultirala pregled odnosno nove podatke o broju narodnosti na tri područja: popis stanovištva 1687 g. zahvatio je cijeli južni dio Prekodunavlja; popisom iz 1701, 1711—13 i 1809 g. obuhvaćeno je pučanstvo 40—50 sela vlastelinstva Batthyány, mahom u istočnom i južnom dijelu županije. Pored ovoga proučeno je i po jedno tipično narodnosno naselje. Zapadni krajevi županije su bili sekunderna zona prilikom imigracija. Povijesno-etnografska izučavanja pripadnika narodnosti koji su napučili nekadačnja mađarska staništa toga kraja nagovještavaju nove i vrijedne rezultate. Očekuju se novi rezultati i od istraživanja, značajnih za opću historiju naše zemlje, o životu i položaju narodnosti u zaoštrenim društvenopolitičkim prilikama za vrijeme okupacije Mađarske od strane sila Antanté, kao i proučavanje preseljavanja stanovništva između dva rata. Posve se jasna slika ocrtava o narodnosnoj politici kontrarevolucionarnog režima, odnosno o stanju narodnosti u županiji Baranji iz izvještaja stručnog referenta za južnoslavenska pitanja pri Predsjedništvu ministarstva. Ti se materijali mogu s uspijehom upotrijebiti, naravno uz kritičku ocjenu, prilikom prikaza historijskog stanja tog perioda. Prikaz nacionalne politike u Mađarskoj u razdoblju narodne demokracije zaključno do 1950 g. daje se analizom formiranja i razvoja državnog zakonodavstva. Ovo izdanje Arhiva je prvi skromni prilog za lokalno istraživanje povijesti narodnosti. Publiciranjem početnih rezultata smo otpočeli u nadi da će se grupi autora odnosno u istraživanje uključiti još veći broj stručnjaka što bi omogućilo sintezu na razini županije. U prvom poglavlju je zastupljena problematika migracija i naseljavanja na području županije Baranje u XVII —XIX stoljeću. Pet autora objelodanjuje pet važnih popisa stanovništva. Svi obiluju ekonomskim, demografskim, sociološkim i kulturnopovijesnim podacima. Ovi, dosada nedostupni i neproučeni dokumenti znače i veliki doprinos razrješavanju pitanja u vezi sa imigracijom narodnosti. U svojoj studiji Lajos Nagy: „Područje Carske dvorske komore u pećujskoj prefekturi g. 1687" iznio je na svjetlo podatke o popisu stanovništva iz godine poslije oslobođenja županije. Brižan i vjeran mađarski prijevod baroknog latinskog teksta jeste u stvari neiscrpan izvor za uvid u ekonomsko stanje i strukturu seoskog življa koje je preživjelo okupaciju i oslobođenje. Dio popisa stanovništva iz lipnja — srpnja 1867 g. štampao je povjesničar Ede Petrovich. U njegovoj se studiji govori samo o stanovnicima grada Pečuha. Uostalom, popis iz 1867 g. zorno prikazuje da je na srazmjerno velikom prostoru nastanjeno malobrojno stanovništvo. Ako usporedimo te podatke npr. sa onima iz popisa na početku XVI. stljeća zaključak se sam nameče: jugoistočno područje je opustošeno a stanovništvo znatno prorjeđeno. Popisom iz 1687 g. obuhvaćeno je stanovništvo povijesne Baranje, Šomođ i dio Tolne. To se područje provlačilo na jugu od Šeljina (Sellye) duž Drave do Dunava, na istoku u liniji Dunava do sjevernog ruba Sárköz-a, na sjeveru do jugozapadne točke Balatona. Na zapadu su popisani stanovnici sela duž linije Balaton — Kaposvár — Dombóvár — Szentlőrinc.
