Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1976. (Pécs, 1976)

ÖSSZEFOGLALÓK - Mohács város története (Szintézis a tanulmányok alapján: Szita László) Ford. Szerb-horvát nyelvre: Josip Kovacic

nici. Ostali su sluzbenici birani potpuno neovisno od vlastelina. Izbor novog suca potvrdivao je vlastelin. Mohacu su kraljevskim patentom (1840) osigurana prava samostalnog trgovisnog poglavarstva. Unutarnje i vanjsko vijece mu je d'obilo stalan karakter. Organizacijske poslove je sredivao gradski kapetan. Organ koji je gradu bio nadreden bila je zupanija, a djelomicno i vlastelin (do 1848). Kad se u vrijeme nagodbe Mohac odrekao toga da odrzava sudbeni stol, onda je izgubio i prava samostalnog trgovisnog poglavarstva, pa je spao na obicno trgoviste, odnosno postao je velika opcina. Naime, nakon nagodbe, trgovista su postala velikim opcinama, a te su potpadale pod kotareve. Kasnije (1924) Mohac je postao grad sa samostalnim gradskim poglavarstvom, te je time bio izuzet ispod vlasti kotara, tj. imao je vlast istovjetnu kotarskoj vlasti, a nadreden organ mu je bila zupanijska vlast. Gradonacelnik je ujedno i predsjednik gradskog poglavarstva. Postavsi zupanijskim gradom (1929) nije imao vijece nego je gradonacelnik djelovao samostalno, no uprava grada je i na taj nacin ostala ravnopravna s kotarom. Izraz ..zupanijski" je znacio naprosto to da je grad Mohac potpadao neposredno pod zupanijsku upravu. Géza Kiss, u svom radu: ..Organizacija privrede u gradu Mohacu u desetljecima pred oslobodilacki rat (1848)", pokusava u prvom redu da jednu relativno usku temu obradi s pretenzijama na njezino sagledavanje u potpunosti. U svome radu, prije svega, trazi odgovor na pitanje kako stoji stvar s ekonomskom organizacijom najznacajnijeg posjeda pecuske biskupije, s trgovistem Mohacem, u doba kasnog feudalizma, kad je ta organizacija suocena sa sve kompliciranijim ekonomskim teskocama. Studija, dakle, predstavlja smjernice doticnog privredivanja te svakodnevicu odgovarajuceg gospodarenja. U obzir uzima izvjestaje o kasnofeudalnom gradskom gospodarenju, zemaljske i tjedne sajmove u prometnom trgovistu, nacin vodenja gostionica, mesnica i iskoristavanja kamenoloma, zatim se bavi izvorima prihoda poljoprivrednog sektora u torn gradu siroka prostranstva, a na kraju izbija na one — sve teze izdatke — cija je nabava naplate ekonomskoj organizaciji u trgovistu predstavljala osnovni zadatak. Konacni zakljucak rada sastoji se u tome da je osnovni cilj — ovog po izgledu mukotrpnog ekonomskog ustrojstva — bio da se stvore izvori prihoda po pravima koja su stecena tijekom klasne borbe. Kao sto su u ovom svesku vec pokazale dosadasnje studije iz povijesti ekonomije i demografije, u mohackom je zizotu veliku ulogu igralo ribarstvo. Krace studije cetvrtog poglavlja osvijetlit ce to pitanje upravo s gledista koje je njemu svojstveno. Bertalan Andrásfalvy donosi studiju: ,,Ribarstvo Mohacana u XVlll i XIX stoljecu", a ta studija spada medu one tipove etnografskih radova u kojima se tema obraduje spajanjem rezultata arhivskih i terenskih istrazivanja. Takvom se metodom problem moze prikazati u velikoj perspektivi uzduznog presjeka, a predocena slika djeluje plasticno i zbiljski, jednako s gledista povijesne znanosti, kao i s etnografskog gledista. Iznesenu tvrdnju potkrepljuje i studija o pravima podunavskih seljaka na ribarstvo na podrucjima zupanija Tolna i Baranja, a ta se studija pojavila u „Etnografiji" (1970). Ovdje donesena rasprava bavi se pravima vlastelinstva i trgovista na ribarenje, uz karakteriziranje mjesta na kojima se ribarilo i nacina koji su se primjenjivali pri ribarenju, zatim se iznose sredstva, pa sastav ribara prema narodnostima, kao i odnosi pri vrednovanju ribe. Nasuprot nekadasnjoj ozbiljnoj ekonomskoj ulozi mohackog ribarstva, postepeno vidimo i njegovo opadanje tijekom proslog stljeca, uslijed radova koji su se izvodili u svrhu regulacije rijecnog korita te za obranu od poplava. Autor ove studije, na osnovu arhivskih izvora, prezentira i nepisano pravo narodnog ribarstva. Zsuzsanna Sáfrány takoder uzima za svoj clanak temu s etnografskog podrucja.