Baranyai helytörténetírás. A Baranya Megyei Levéltár évkönyve, 1976. (Pécs, 1976)

ÖSSZEFOGLALÓK - Mohács város története (Szintézis a tanulmányok alapján: Szita László) Ford. Szerb-horvát nyelvre: Josip Kovacic

vota dobivaju, dakle, ostrim konturama ocrtan poprecni presjek, a to imamo zahvaliti upravo ovoj studiji. Duro Sarosac, pod naslovom „Prilozi za povijest mohackih cehova", daje kratku sintezu svojeg rada o gradskim cehovima, a zatim uzima u razmatranje obrte koji su ukljuceni u mohacka cehovska udruzenja, pa razvoj struka, te poteskoce i odnose pri vrednovanju robe, kao i mogucnosti za nabavu sirovina - jednom rijeci sve one faktoré i datosti na kojima je pocivao autoritet cehova i ekonomsko stanje njihovih majstora. Nakon ukidanja cehova, kao sto je poznato, ova je strucno-obrtnicka baza presla u formu obrtnih udruzenja. Za zivot potrebne vjestine su se i dalje razvijale i doprinose cvjetanju ekonomskog razvïtka grada, a manje potrebne su se djefatnosti naprotiv, gubile i konacno nestale is zivota naselja. Prvi je mohacki ceh osnovan 1699. godine, a slijedi ga bezbroj drugih. Potpuni popis cehova jos do danas nije uspio sastaviti nitko od historicara ekonomije. Nasuprot tome, poznajemo bezbroj pojedinacnih pitanja iz zivota cehova. Kroz studiju Dure Sarosca upoznajemo mlinarski, krznarski, kozarski i sedlarski ceh, zatim cizmarski, krojacki, pa kabonicarski ceh, te gumbarski, pa kovacki i kolarski, kao i ribarski ceh. Autor nadalje priopcava imena cehovskih majstora, majstorskih udovica i naucrçika za odredene vremenske intervale, kao i u poprecnom presjeku za pojedine godine. Károly Borsy se je prihvatio zadatka da, pod naslovom ,,Podaci o pocecima mohackog tiskarstva", citaocu predstavi slavno razdoblje mohackig tiskarstva. Situaciju mu je olaksala cinjenica sto je taj ogled u vezi s licnoscu znamenitog pecuskog tiskara Mihálya Taizsa, o kojem Károly Borsy zna vrlo mnogo, pa mu je to omogucilo da mohacke dokumentet upotpuni biografskim podacima. Csilla B. Horváth, studijom ,,

Podaci za povijest mohacke svilane od njena osnutka do formiranja Dionickog drustva (1905—1923)", daje historijsku skicu jedne tvornice. Nakon kratkotrajnih pokusaja u XVlll stoljecu i pocetkom XIX stoljeca da se goji svilena buba, 70-tih godina proslog stoljeca pocinje razvoj te privredne grane u okviru citave zemlje. U zupaniji Tolna, pod vodstvom Pála Bezerédja, 1880. godine, formira se „Zemaljska inspekcija za gojenje svile". S velikim se poletom sadilo dudovo drvo, kao preduvjet za uzgoj svilene bube. Sve je vise dudova postalo sposobnih za uzgoj cahura. Da bi se iste mogle obraditi, bilo je poirebno da se osnuju nove predionica svile u Tolni, a 1900. u Győru (Duru), 1901. u Komáromu, te 1904. u Lugosu. Pitanje o osnivanju mohacke predionice postavljeno je 1902. godine, ali je od strane grada nekako tesko islo rjesenje pitanja o osiguranju pogodnog terena za lokaciju tvornickog pogona. Konacno je 1902. godine opcinski odbor grada Mohaca izglasao pristanak da Ministarstvu poljopiívrede prepusta odgovarajucu parcelu, kao i zajam od 120.000 K na 50-godisnju otplatu, koji daje ,,Prva pestanska domaca stedionica". Godine 1905. zapocela je gradnja tvornice, a u sijecnju 1906. krenula je i proizvodnja sa 120 vretena. U pocetku je tvornica bila drzavno vlasnistvo, ali joj je ubrzo vlasníkom postao talijanski tvornicar E. Amphoux. Talijanske radnice su poducavale domace radnice, koje su uposljavali vec u dobi od 13 godina. Radno vrijeme je trajalo 11 sati, Prilican problem im je predstavljalo snubljenje radne snage. Nikad im nije uspjelo da uposle 350 osoba, s koliko su planirali na pocetku. I to je bio jedan od razloga da je - u odnosu na druge predionice u zemlji - mohacka predionica sve do kraja svog opstanka stajala na osrednjem nivou proizvodnje. U doba prvog svjetskog rata, 1915. godine, predionica je prestala radom. Koristili su je za vojne kancelarije i odmaraliste. Godine 1923. ponovo je formirana pod nazivom „Mohacka industrija svile DD", i s izmijenjenim profilom. Od tog vremena posluje kao tkaonica svile. Klara T. Mérey, suradnica „Podunavskog znanstvenog institute Madarske aka-