Századok – 1896

Értekezések - THALLÓCZY LAJOS: Presbyter Diocleas krónikájának magyar vonatkozásai 485

488 TIIALLÓCZY LAJOS. Drini, ka se zove Drinska zupania, i da mu kfier bana Kaskoga za 2enu i mnogo ga poctova. Icuváe zena onogaj hercega smrt muza svoga, pojde kralju Ugarskomu i splaóem povidi bercega, vojvode njegova, a muáa svoga smrt. I izprosi u kralja vojske za osvetiti tolike Ugre i muza svoga. I skupi kralj mnostvo vojske, koji svi dobrovoljno gredibu na takovu osvetu, i da onoj gospoji, da ona osveti muza svoga i tolike viteze Ugarske pobiene. I ona vazamse vojske, dojde u zemlju Seislavovu i najde ga brez reda, jere za nju nistar neznase, nere kada dojde na satore, jere u lovu bise. I Ugri udrise na satore i kralja, prvo nere moze na konja skoiiti, uhitise ziva snemalo sve blistvo njegovo, jere svi pri njem bibu. I ta zena bercegova zapovidi vitezom svojim, da svezu Scislava, ruke i noge njegove. I svezav ga obruze i po vaz dan onako naruíena svakomu na oci dr£e, a doueóer, 6a jest na ishodu dne, cini ga vrici u riku Savu. Ttako stvoreno bi i izpunjeno glavi njegovi proklectvo na njem uöinjeno od dobroga kralja, otca njegova, zaè on in vas dom njegov zlom smrtju poginuse i za konac ucinise. I tako pojde po zlu Seislav, on i dusa njegova. Egykorú latin szabad fordítása : (Marcus Marulus [Marulié] fordítása változatokkal.) Interim impius Seislavus fugato patre regnum possedit, donec deo ulciscente hostili manu, ut monstrabimus, interemptus poenas daret. Per idem enim tempus erat in Pannoniae partibus vir quidam nomine Tecomilus, presbyteri filius, magister custosque armentorum principis Ydislavi inter Pannones nobilissimi, cui inprimis charus fuit, nam cum ipse Ydislavus mirum in modum venationibus deditus esset, semper in his exercendis Techomili opera usus est. Hie enim inter hostium globos leonis instar discurrens et exiliens fundebat fugabatque nunc hue nunc illuc, irrequieta eius ratione reddens, alios saucians, alios protinus interimens. Plurimis denique in fugam conversis, ipsum consecutus principem, inflicto vulnere ex equo in terram deturbat ruentique imminens caput abscindit, abscissum regi iam victori offert. Ea tamen pugna eis quoque, qui vicerant, cruenta fuit ; cum de ipsis etiam non pauci tunc desiderati sint. Seislauus igitur victoria potitus, cum suis laetus ac triumphans rediit. Sed non ita tunc feliciter dimicavit, ut paulo post infeliciter corruit, ne quis diuturnam impunitatem sceleri suo speret. Mox enim Ydislavi uxor, ingentis animi mulier audita mariti caede, Pannoniae regem adiit auxilium ab eo petens. Quo cuncta, quae exigebantur, concedente, con-