Djoković, Milan: Ljubav; Q 249

- 51 ­to uzmem kao razlog. Šta ti možeš? znam koliko si želela. DANICA Ništa toliico nišam želela. I lakše bi mi bilo da odeš kad bi naše dete ostalo tu. ŽARKO Znam. DANICA Ako je ta druga sasvim uzela moje mesto, onda šta <5u? Ali ako ni­je sasvim, eko, dešava se to, smem da Sekam, ti Idi, a j a Su Se ­kati da se vrati š • ŽARKO Ne. Nikad se ne bih pomirio s tvojim poniženjem. To te ponižava. DANICA Ponižava. Malo si rekao. Šta znaSi ponižava? Ti Siniš više. Moraš. A ja, što da kri jem, ne mogu lako da se pomirim. Boli me. Žarko! ŽARKO Znam da je ovako teško. Ali kako sam mogao da ne kažem? DANICA Dobro je što si rekao. A sad, da ja tebi kažem. Naslucivala sam. I za stolom. Kad óutiš. I u postelji. Da ti nije dobro. Ne govore samo reči. ŽARKO Stideo sam se da zabašurujem. Gde je ona? DANICA

Next

/
Thumbnails
Contents