Djoković, Milan: Ljubav; Q 249

- 15 ­revolucionarnosti i neko treba da in nadahne tlm osečanjem, u toj fazi vi kao čovek i pedagog činíte isto toliko za revoluciju kao što smo za nju činili ml koji smo u njeno ime pucali na neprijate­lja". Polaskalo ml je, priznajem. Nikad mi to niko nij e rekao. Svi moji kompleksi naknadnog komuniste su prsnuli 1 nestali kao kad se guščici razbije mehur od sapunice. Polaskalo ml je*T""što on to kaže. Pri­čao si mi o njemu. Znala sam ko je* Usto, neču da krijem, kad mi je sve to rekao jedan lep čovek, popucale su sve brane skepse za tl­li čas. Ako je hteo da me osvoji, uspeo je još u prvom susretu. A nočas sam, u dijalogu sa samom sobom, jasno sagledala koliko su sve to bile puke fraze jednog muškarca prema jednoj ženi. Zlatna praši­na u oči. PEDJA kažeš fraze. Zašto? MILENA Pa fraze. On je nagonski osetlo da če mi goditi ono o mome revolu­cionar stvu , lnače ne bi rekao. A ja... ja sam samo službenik revo­lucije, nikakav revolucionar. Što se varati? Eanije mi je to uvek bilo jasno. G-odinama jasno. I uspela sam da me takvo osečanje ni intimno ne vredja. PEDJA Razdražena si. Ne bi tako govorila da nisi razdražena. MILENA Jesam. svakako. Uostalom, u razdraženju, ponekad, čovek može potpu­nije da vidi istinu nego kad staloženo rasudjuje i dopušta da sam sebi, dobronamerno, stvori iluzije koje če prvi vetar da raznese. Padalo jel meni na pamet da nešto značlm, ali me je več sutradan otrežnjavao neko ko mi nije ni do kolena. Uostalom, sve to nije

Next

/
Thumbnails
Contents