Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-182

182. országos ülés 1907 június 22-én, szombaton. 05 magjarsku drzavu, pa su dokazivali, da magjarski jezik na hrvatskim zeljeznicama odgovara magjarskoj drzavnoj ideji. Tako je borem htio dokozivati g. Ferencz Nagy. Gospodo! ja na ovo kazem, da mi poriznajemo, da vi imate u vasoj politici program jedinstvene inacljarske drzave i da se ta madjarska drzava mora síri ti neznam odakle dokle, kako vec vi to moja gosopodo u Vasem patritickom srcu osjecate. Prizmajem, to je vasa politika, to je program vasé narodne politike, ali jedno sto moram tu opaziti jest, program ta.j vas nije jos re aliziran, (Halljuk!) jerbo to jos nije. sto se kaze, fait a compli. nije gotova stvar, pak zato ona ideia madjarske drzave jedinstavenosti nemoze biti vrelorn prava, nemoze biti vrelo zakona. Stoga gospodo moja ja ovaj dokaz nemogu primiti, jer néma realne podloga. Imade jos drugih stvari, kője bi ja morao spomenuti bas obzirom na to dokazivanje, ali danas sjednica nece tako dugó trajati jja se moram zuriti govor skratiti. Ja bi gospodi zastupnicima bas glede ovoga drzavo pravnoga odnos íja, koji postoji izmedju Ugarske i Hrvatsk to naglasio, da se dráimo onüi prava, koja u isfinu postoje a ne da si nova prava izmisljamo. Ne varajmo se gospodo zastupnici nego priznajmo si da je fakticno stanje stvari sljedece: »Drzavna zajednica zemalja krune sv. Stjepana sastoji od kraljevine Ugarske i od kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, to jest od dva teritorija, od dva politicka naroda; tako stoji u § 59. nagode koji sam vam malo prije tumacio. To je naglasio gospodo moja, Deák vas znameniti })olitiear, koji je kazao sljedece (olvassa): »Horvát-Dalmát- és Tótország a magyar kormányhoz tartoztak, de nem voltak Magyarország*. Gospodo moja, to su dvje kraljevine, to su dva politicka naroga, od kojih imade svaki svoj sluzbeni jezik, kojiin se moraju pocamsi od krune svi organi u drzavnirn poslovima sluziti, za to svaki od ova dva naroda ima svoj drzavni jezik, jer bo bakó nase drzavna zajednica sastoji iz dva teritorija iz dva politicka naroda, imade ona i dva drzavna jezika: u Ugarskoj madjarski u Hrvatskoj hrvatski, do Drave madzarski a od Drave hrvatski. DobroviCS Milán : Nem vitatja senki, nyitott ajtókat döngetnek. Elnök (csenget): Csendet kérek. Novoselo Mato: Gospodo moja, ovim hrvatskim jezikom mora po zakonu kralj svoju zavjernicu izdavati, to kaze izricito §. 2. nagode. Ovim jezikom hrvatskim mora kralj sankcionirati zakone za Hrvatsku, tokaze §. 60. nagode. U óvom jeziku govore zastupnici kraljevine Hrvatske i Slavonije u óvom visokom saboru i delegaci jama to kaze §. 59. nagoda. KÉPVH. KAPLÓ 1906 1911. XI. KÖTET. Sve upravne ohlasti i svi drzavni uredi na teritoriju kraljevina Hrvatske i Slavonije, kako sam netom dokazao, u autonomnim i u zajednickim jjoslovima, imaju se sluziti hrvatskim jezikom. Pace ne samo no teritoriju kraljevine Hrvatske, nego i izvan njezinog teritorija mora se upotrebljavati hrvatski jezik, n. pr. zajednicka ministartsva moraju rjesavati iz Hrvatske im podneseni spise u hrvatskom jeziku. Dakle vidite gospodo, da po óvom tenieljnom zakonu, koji ste priznali vi i vasi otci i koji mi jjriznajemo, stoji nedvojbeno dokazano, da hrvatski jezik pocam od krune pa sve do zadnjeg cinovnika imade zakonitu uporabivost, da je on sluzbeni jezik, a onda mora dosljedno prema § 9 kako sam vec rekao, biti i na zeljeznicama isti jezik uveden. Gospodo moja vi imate jos jedan izgovor, za sto vi hocete svoj madzarski jezik proturati u zeljeznicama u hrvatski narod, a taj je izgovor jako cesto spominjam ovoj visokoj kuci i nasim dokazima rasprsen kao paholica u tisucu iskrica. To je vama onaj uzrok, kad vi kazete, da ove zeljeznice nisu javno drzavno poduzece i da cinovnici na tim zeljeznicama ne nőse karakter javno — jaravni, ne nőse karakter pravih drzavnih cinovnika i onda da se prema tomu i ovaj paragraf 9. nagode, koji spominje zeljeznice, ne moze protegnuti na sadanje zeljeznice u Hrvatskoj. Gospodo moja, bilo bi predugo, kad bih ja sada isao one dokaze opet rascinjati, kője su moji predsastnici naveli, ali ja cu za sada ostati samo kod §. 9. i jer bo mislim da je ovaj dokaz najjaci i da se ne moze nicim pobiti niti oprovrci. Vi kazete, da se sadanje zeljeznice, kője su izgradjene, ne mogu smatrati kao zajednicki posao jer da su jjrivatno poduzece drzave, a vidite, u §. 9. nagode paralelno stim zeljeznicama pace j)od naslovom »uopce trgovina« spominju se poimence brzojavi, poste ce. Medjutim nikomu jos od vas nije palo na pamet, da ove poste i brzojave stavi u privatno poduzece, nego ih i vi priznajete za javno poduzece drzave, kője sluzi javnim svrhama i prometu cijele drzave, cijelo ga opcinstva, pa ako se njima priznaje karakter javnoga jjoduzeca, ako se cinovnicima tih posta i brzojava priznaje karakter javnih cinovnika, onda dosljedno morate priznati i za zeljeznice, kője su kako rekoh paralelno pod tim opcenitim naslovom »uopce trgovina« jasno navedene. Dobrovics Milán: To ne stoji (Zaj). Mi már százszor megmondtuk! Novoselo Mato : Koji razlog vi imate ovdje, da zeljeznice izlucite, izpodovoga §-a 9 to ne mogu pojmiti. Na kakve se onda zeljeznice mora misliti u óvom paragrafu. Vi kazete, samo na »javne zeljeznice*. A kada ce se te javne zeljeznice graditi, posto sve, sto se gradi velite, da 9