Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-182

66 182. országos ülés 1907 június 22-én, szombaton. su privatne da je privatne produzeée. Onda ne ce nikada biti zeljeznica, kője su javne drzavne, onda je izigrana ova ustanova § 9, onda je smijesna. U Gutosti morao bih reci: zeljeznice, kője ée doci pod udar ovoga paragrafa biti ce one zeljeznice, koji ce Hrvati jedamput graditi na Mjesecu i Merkuru. Tako je smjesna ta vasa argumentacija. Zato ni je moguce, da se postojece zeljeznice na hrvatskom teritoriju mogu izuzeti iz pod § 9 dok se eno ostaloli bogojavi i posta kao zajednicki posao uzimaju To se pred ozbiljnim Ijudima ne moze braniti jersto vise tvrdite sve smjesniji postajete. Dobrovics Milán: Nem értitek meg, hogy mit beszélünk! (Zaj.) Elnök (csenget) : Csendet kérek! Novoselo MatO: Molim izvolite oprovrgnuti nase dokaze! To je sto se tice zeljeznica, ali ja cu spomenuti jos i to, sto sam prije zaboravio, za sto bi morao biti na zeljezni cama hrvatski jezik, a to je zato, jer bo ove zeljeznice, kője se nalaz u Hrvatskoj, gradjene su vecinom hrvatskim novcem. Vi pogriesno mislite. Vi mislite da su to madzarske zeljeznice i da ste ih vi gradili samo svojim novcem. Dobrovics Milán: Az nem áll! A magyar állam építette! Novoselo MatO : A to ne odgovara fakticnom stanju, jerbo u Hrvatskoj ima zeljeznica, kője susagradjene novcem cisto brvatskim, naprimjer iz krajiskih suma, novcem iz investicionalne zaklade, onda prinosima zupanija i opcina, a to su enorme svote, velike svote sav taj hrvatski novac ulozenje u izgradnju tih zeljeznica. Pace gospodo moja, i to morate znati, kako je jedan nas zastupnik s velikom pomnjom potrazio, ispitao i vama ved jedamput rekao, naime gospodin profesor dr. Surmin, koji tvrdi da u Hrvatskoj imade 327 km. zeljeznica, za kője drzava nije nista dala. To su pruge sljedece: Sisak—Sun ja—Dobrlin, Sunja nova, Gradiska— Brod—Vinkovci—Mitroviea, to je 327 km. za kője gospoda Madzari nisu nista dali. (Mozgás.) Znate li gospodo, koliko je tu novaca od strane Hrvatske doprineseno. Do 63,218.800 kruna, sve samo nazega no ve a. A ono druge, §to se kaze, da je doprinjela drzava, drugu polovicu, recimo 150 milijuna za izgradnju tih zeljznicai tu opet mi imamo nasega novea u toj svoti, jer mi imamo kvotu, koliko mama pripada novcaod onoga, koji u zajednitíku drzavnu blagajnu dolazi. Mi mozemo bez pretjeranja kazati, da smo mi zeljeznice nasim novcem izgradili . . . Dobrovics Milán: Pénz nélkül nem lehet vasutat építeni! (Zaj.) Elnök (csenget): Névszerint fogom megnevezni a folytonosan közbeszóló képviselőket, mert a házszabályok szerint nem szabad közbeszólásokkal zavarni a szónokot. Novoselo Mato: Vi kazete, da je to magjarska svojina, no mi mozemo ciste svijesti kazati, da je to nase dobro, da smoih mi izgradili, da su punim pravom hrvatske zeljeznice. Ali ako necete to priznati, to príznajte, da smo mi barem u tom poslu ravnopravni saveznici s vama kompanjoni, od kojih je jedan i drugi ulozio silni kapital u to veliko j>oduzece. Pa ako ostanete na ónom stanovistu, da je to samo privatno poduzece, opet nemate pravo zahtjevati, da u hrvatskoj bude na nasim na zeljeznieama madjarski jezik, nego svatko, tko imade naravne logike priznati mora, da je natim takovim zeljeznieama da hrvatski jezik opravdan. Ali ni onda nemate vi pravo i negovorite u duhu temeljnoga zakona, kad o drzavnom kakoni poduzecu, kője je opcenite vrijednosti i zmasaja koli za Hrvatsku toli za Madjarsku, pa kazete, da je taj posao samo ugarski posao ne zajednicki. Sto god se od drzave u javni jnomet stavi a od zajednickog je interesa. zajednicki je posao, i nanj se imadu prilagodjivati propisi, koji za slicne zajednicke poslove vrijede. A takav posao jesu zeljeznice. Gospodo, ovo sto sam do sada reko o zeljeznieama kao tobozé privatnom poduzecu, nije sve sto, bi mogao navesti, da oborim vasé, azloge, no moji su predgovornici naveli silu razloga, kojima su vas podpunoma pobili pa zato ja necu isto da ponavljam a naposé radi tóga, sto sam opazio, da vama ne inponira ni rijesitba vasega najviseg sudista, kője je izreko, da su zeljeznice javno pe duzece, da imadu karakter javnopravni, a i njihovi namjestenici da su pravi drzavni cinovnici. Ovimé gospodo svrsio bih prvi dio svoga govora, kojim pobijam vasé a tvrdnje s drfavopravnoga gledizta, i u koliko ova zakonska osnova ovijedja temeljni zakón nesega ustavnoga uredjenja, a sada mi dozvolite nekoliko rijezi reói o prakíicnosti ove zakonske osnove, u koliko se njom uredjuju duznosti i odgovornosti sluzbenika i cinovnika na hrvatskougarskim zeljeznieama. Odmah u pocetku prije nego prijedjem na kritiku ovih §§ moram spomenuti nesto i glede samih piaca, o kojima se zak osnova takodjer spaja junctim sa óvom zeljez. pragmatikom. Iz osnove o uredjenju piaca vidi se, da namjestenici najnizih razreda kod povisice place nisu u obzir űzeti, oni, koji se najvise muce, na kojima upravo lezi sav trud velikog zeljeznickog poduzeéa, ti su nekako po óvom zakonu mimoidjeni, a pozornost se svraca samo na vise cinovnike. To moja gospodo neodgovara pravici, jer onima, koji rade, koji poduzece podrzavaju i koji najvise doprinasaju opcem prometu i probitku, trebalo bi u Susret poci VII. 3 i nastojati da im setrud dobro nagrai, pa za to ja kao i ostali zastupnici ove hrvatske delegacije zauzimam se sa ovaj siromasni dio naroda, koji je bez povlastica, neka bi se kod