Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-190

190. országos ülés 1907 Julius 3-án, szerdán. 401 nakira brojem clanova, jednako pravno stvoren temeljni zakón, koji se naziva nagodbom. Tim zakonom, kako danas de fakto postoji, jer je tu, jer je sankcioniran, tim zakonom mi danas bra­nimo se, na taj se zakón pozivamo danas i po­ziva se na taj zakón Hrvatska. Ja kazem, da zakonsba osnova, kako ju je odbor u visokoj kuci predlozio, o tako i predlog ministarstva trgovine danas a visokoj kuci predlozen, da te osnove i j>redlezi vrijedjaju taj temeljni zakón. Vrijedjaju ga u §. 1 Több hang : rrrrrrr! Grahovac Mirko: ... §. 9., §. 46., §. 56., §. 57., §. 68. i §. 70., §. prvi... (Több hang balfelöl: rrrr!) Dobro se cuje taj »r« u rieci »prvi«, pa su gospoda imala dobrotu, da mi se malo narugaju, no mi hrvati vec smo vicni i na mnogo teze uvrede, pa na ovakove ne éemo niti reflektirati . . . (Tako je!) jer svatko po svojoj naobrazbi se vlada. (Helyeslés a jobb­középen.) Ja kao zastupnik kraljevine Hrvatske tvrdo sam uvjeren, da branim temeljna nasa prava, da stojim na stanovistu zakona, koji je stvoren izmedju kraljevine Hrvatske i kraljevine Ugarske, branim taj zakón, pa drzim, da me ni najvece uvreda ne nioze tangirati, dok stojim na obrani materinske rieci i svpje domovine Hrvatske. (Ta-ps és felkiáltások: Zivio! a bal­oldalon. Zaj.) Elnök : Csendet kérek! Grahovac Mirko : Ovih dana dozivismo mi Hrvati . . . (Zaj. Halljuk! Halljuk!) Do sada u Hrvatskoj vriedila je naredba mini­starstva trgovine, koja se je odnosila na je­zicno pitanje kod zeljeznica, pa jer je ta naj­redba protuslovila temeljnom zajednickom za­konu, drzim da je i samo ministarstvo trgovine doslo do uvjerenja, da naredba kao takova ne moze dalje obstojati, jer se kosi sa samim te­meljnim zaknom. Trebalo je dakle tu naredbu izvan krieposti staviti. Zalim, sto se prvanji zastupnici kraljevine Hrvatske nisu pobrinuli jos prije, bilo intero­lacijom bilo drugim nacinom, koji dozvoljava poslovnik, te upitali niimstra trgovine, kako dovadja u skladovu naredbu sa temeljnim za­konom nagodbom. To nije ueinjeno, ali drzim, da je danasnjhn dánom ministarstvo trgovine samo doslo do uvjerenja, da je naredba u pro­tuslovju sa zakonom. Tu naredbu zelilo se za to opozvati, a mjesto nje donijeti zakón i njime uvesti ono, sto je protuzakonito bilo naredbom uvedeno. Medjutim ovakov predlog mnistra trgovine drzim da ne moze postati zakonom, jer specialni zejednicki zakón, koji se odnosi na zajednieke poslove hrvatsko-ugarske, ne moze mijenjati generalnog temeljnog zakona. Kada ministarstvo predlaze, da se u §. 1. uvrsti, da namjestenik zeljeznicki mora biti ugarski drzavljanin, koji znade magjarski jezik, onda se tim vredja §. 1., KÉPVH. NAPLÓ. 1906 — 1911. XI. KÖTET. 9., 46., 56., 57., 58. i 70. nagodbe sklojDljene izmedju kraljevine Hrvatske i Ugarske. Obzirom na to, sto ovakov predlog minis­tarstva trgovine vreda nagodbu, drzim da ni kraljevina Hrvatska nije dalje duzna, da se drzi nagodbe, jer smo kao jednakopravni faktori g. 1868. stvarali ovaj zakón. Bas ovaj predlog ministarstva trgovine do­kazuje, kako je opravdana bila nasa borba i kako je bio ojiravdan svaki nas predlog, a ponajpace moj jaredlog k óvom §-u 1., jer se tu vise ne radi o uredjenju sluzhe zeljeznicke medju namjestenicima i cinovnima zeljeznickima, niti se tu radi o povisenju jslaca zeljeznickim ci­novnicima, ne radi se o tom, da se pomogne onima, koji pomoc zasluzuju, a najmanje onima siromasnim radnicima koji najtezju sluzbu obavljaju . . . Elnök: Kérem a szónok urat, maradjon a tárgynál! Grahovac Mirko: Tu se ne radi vise o toj zakón osnovi, vec se tu radi o tom, kako ce se u Hrvatskoj namjestati oni ljudi kod zeljeznica, koji su vjesti magjarskom jeziku. Taj zahtjev vas vrijedja nagodbu, pa cim je ona s jedne strane porusena. nije ni Hrvatska vise vezana, da je se drzi. Ja kao zastujmik kraljevine Hrvatske pro­svjedujem proti ovakovom predlogu ministarstva trgovine, koji hoce da jednostavno ukine bila­teralni ugovor izmedju kraljevine Hrvatske i kraljevine Ugarske! (Nagy taps és helyeslés a jobbközépen.) Elnök: A kereskedelemügyi miniszter ur kivan szólni. Kossuth Ferencz kereskedelemügyi miniszter: T. ház! Minthogy előbbi felszólalásom egy részé­nek értelméhez, ugy hallom, hogy bizonyos kétely fűződött, ennek folytán szükségesnek vélem ismét kijelenteni azt, a mit inditványomban egyébiránt már határozottan kifejezésre juttattam, hogy a rendeleti utón életbeléptetendő pragmatika hatálya csak addig tart, a mig ez törvényileg nem szabá­lyoztatik. (Elénk helyeslés.) Már ebből magából is következik, hogy a szolgálati pragmatikának tör­vényileg való szabályozását ezután is szükségesnek és sürgősnek tartom (Élénk helyeslés.) és annyit máris kijelenthetek, hogy szándékom a szolgálati pragmatikára vonatkozó törvényjavaslatot az ősz­szel a ház elé terjeszteni. (Élénk helyeslés.) Elnök : T. ház ! A napirend tárgyalására szánt idő eltelvén, át fogunk térni az interpellácziókra. Mielőtt ezt tennők, a legközelebbi ülés ide­jére és napirendjére vonatkozólag fogok javasla­tot tenni. (Halljuk! Halljuk !) Javaslom, hogy a ház legközelebbi ülését hol­nap, 1907 Julius 4-én, csütörtökön, délelőtt 10 órakor tartsa és ez ülés napirendjére felvétetni javaslom : 1. elnöki előterjesztések és irományok bemutatását; 2. a vasúti szolgálati rendtartásról szóló törvényjavaslat tárgyalásának folytatását; 51

Next

/
Thumbnails
Contents