Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-190

190. országos ülés 1907 Julius 3-án, szerdán. 393 Gr. Thorotzkai Miklós jegyző: Budiszavljevics Bude. Budisavljevic Bude: Postovani dome! Kad sam nazad godinu dana, stupio u ovaj postovaní dom, nisam se nadao, da cu tako brzo dozivljeti razocaranje u njem. Kad sam stupio u ovaj postovani dom, ja sam mislio, da cu náci u njem duh sloboda, da cu náci u njem borce, koji su spremni da se boré i da ginu za slobodu svoju, ali isto tako, da postuju i slobodu tudju. Novoselo Mato: Prevario si se! Budisavljevic Bude: Danas nakon godinu dana, mozemo reci, da smo za jedno iskustvo bogatiji, a za jednu obmanu siromasniji. Postovani dome! Danas je ovdje iznasen predlog po preuzvisenom gospodinu ministru Kossuthu, da se § u 1. dade dodatak i da se tako reci cio

v § 5. potpuno uvrsti u § 1. Postovani dome! Citav ovaj mjesec dana bőrbe nase dokazuje samo to, da mi stojimo kao jedan covjek na to stanovistu, da se ovim zakonskim predlogom rusi temeljno jedno pravo, kője je uzakonjeno temeljnim drzavnim zak. cl. I. odnosno XXX: 1868. Vi ste iz naseg razlaganje vidjeli to, da se óvom zakonskom osnovom vrijedja najsvetije pravo jednoga naroda, pravo jezika, i za to je nasa borba bila ocajna, ali potpuno opravdana. Sve ovo, sto smo mi podnijeli, ne poznavajuc jezika madzarskog, sve ove zrtve, sve ove nevolje, svi ovi tereti, sve ove sikane, kője smo preko glare prenijeli u óvom i jjostivanom domu, najbolje dokazuju, kako je sveto pravo za kője se borimo! (Helyeslés a jobbközépen.) Ja se, postovani dome, cudim, da se ljudi, kad su donasali ovu zakonsku osnovu, nijesu malo boljé zamislili, da nijesu malo zavtrili u zakón, pak bi vidjeli, da se ovim zakonskim predlogom vri jedja paragraf 2., paragraf 4., § 56., § 57., § 58. § 59. i § 60. temeljnog drzavnog zakona. Ovim paragrafima garantovano je iskljucivo pravo brvatskog jezika na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije. Gospodo moja! Ja sam se u svom gororu pozvao na vasé prve ljude, na vasé patriote nekadasnje, koji su ovo pravo neosportno priznavali kraljevini Hrvatskoj. Ja sam se pozvao, ja sam appelovao na vas da ne zaboravite na rijeci vasih predaka, da ne zaboravite na to, jer narod je vas narod malen, a maleni narodi ne treba da se sluze silóm, jer svaka sila za vremena a nevolja redom ide, Postovani dome! Na posljetku ne samo da su to vasi prvi ljudi, kao sto je Deák, Eötvös, Kossuth Lajos ne samo da su to oni priznavali ta, to je priznao i bivsi ministar predsjednik Szél dne 27 januara godine 1903 u magnatskoj kuci, kad je izjuvio, da na teritoriju kraljevina Hrvatske imade da iskljucivo vrijedi hrvatski jezik. Ono dakle, sto su vasi najuvazeniji ljudi priznavali, ono su danas pogazili KÉPVH. NAPLÓ. 1906—1911. XI. KÖTET. oni, od kojih smo se to najmanje nadati mogli. (Elénk helyeslés és taps a jobbközépen.) Postovani dome! Spomenuo sam vec prije u svom govoru, da se óvom zakonskom osnovom, kakova je, vrijedja ljudsko dostojanstvo, da se njome nije pazilo na moderno socialno zakonodavstvo. Kod te tvrdnje ostajem i danas. Citava ova osnova bila je naperena protiv prava ljudske slobode, protiv slobode namjestenika zeljezniekih, kojima se jednom rukom daje — dakako samo onim visima — a drugom rukom oduzimlje im se sloboda licnoga kretanja i covjek de degradira na polozaj jednoga roba. Gospodo moja! »Vrijeme gradi po kotarih kule, vrijeme gradi, vrijeme rasgradjuje«, pak ovo, sto vi danas radite protiv ljudskog dostojanstva, i sto ste htjeli da uzakonite, to ce se osvetiti na onima, koji danas vedre i oblace, osvetit ce se na gramovnicima samim, jer ce oni povrijedjeni i potisteni dignuti svoj glas i zapitat ce vas: Zar se tako postupa s covjekom ? (Helyeslés a jobbközépen.) Jedino bi jos mogao zamoliti preuzvisenog gospodina ministra Kossutba, kad bude naredbenim putem u vadjao odredbe ove zakonske osnove, da se dobro zamisli, da dobro pregleda ove paragrafe, koji su tu navedeni, pa da ih u naredbu ne unese, da izbjegne onomu zlu, ko]e se htjelo ovdje da kodificira, da podigne covjeka na mjesto, kője mu pripada, da ne dopusti rogjenim ljudima svojim da budu roblje. U ostalom, ucinio on to ili, ne ucinio, vrijeme kuca ved na vratima ove sabornice i ono ce dati pravo nama koji se borimo za dostojanstvo ljudsko. Vrijeme i nase pravo, i je vec kao da vidím druge likove, koji se pojavljuju u ovoj sabornici. U ostalom, ja se vracam na jezik, pa kazem, da izgleda, da se vi drzite stare tcorije, da u politici vrijedi lukavstvo i sila. Ali moderni duh zahtjeva danas svuda, i u zakonodavstvu, da se slusa rijec pravde i morala. Ova, sto vi danas cinite u pogledu jezika, gdje hocete da zadate udarac nasem materinskom jeziku, ovo ne odgovara ni pravu ni moralu, i za to ne_ ée ni zivjeti. Silnici nestaju, a narodni ostaju! (Élénk helyeslés és taps a jobbközépen.) Postovani dome! Mozete vi donijeti zakonskih naredjenja i zakonskih ustanova, kakovih god vam se hoce, ali jedan zivi narod nikada se ziv pogrepsti ne da. Ovo sto vi hocete da u zakonite, iskreno vam i otvoreno ispovijedem odje, da ce to ostati na papiru, ali cla se narod nas nikada nece odreci nejsvetijega prava, dä nece nikada pljunuti na svoj jezik, jer time bi pljunuo na séma sebe i odrekao bi se prava na zivot i na svoju buducnost. Ja sam uvjeren, da nevelik narod, kao stó su madjari, da bi takav narod trebao da znade, da je i narodima, na kője se on oslanja a koji su maleni, naj jaci oslnac u zakonu i 50