Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

181. országos ülés 1907 június 21-én, pénteken. 29 da se osobe, kője u njegovorn kudanstvu stoje pod njegovim nadzorom, mogu baviti trgovinom ili Visoki sabore! I ovaj paragraf bio je predmetom svestrane kritike s ove nase strane, a i glede tóga paragrafa mogu isto izjaviti, da i u obranu tóga paragrafa nije nakon svih prigovora s nase strane gospodin drzavni tajnik nasao nijedne rijeci za opravdanje, i opet valjda za to, jer nije mogao da opravda ovu drakonsku ustanovu. Po gotovo zadnja stavka tóga paragrafa je neliberalna i necovjecna. TJzmimo samo, da ovakav jedan siromasni zeljeznicki sluzbenik moze da imade djece kod sebe od familie, brata, koju one nije u prvom redu zvan uzdrzavati, ali ih je primio pod svoje okrilje, pod svoj nadzor, da ib prebrani, a posto mu nedostaje piaca ni cla prebrani svoju djecu, a kamo li na prebrani tu djecu, iz koga razloga da drzava tomu eovjeku brani, da se koji clan njegove familie ne bi smio baviti tim poslovima bez dozvole predpostavljene vlasti. I ta ustanova daje veliku vlast predpostavljenima, jer mogu nepocudnu si osobu i na taj nácin sikanirati. Baviti se trgovinam nije nista necastna. (Zaj. Elnök csenget.) Ja mislim, da ako se cinovnik zeljeznicki bavi obrtom ili trgovinom, da to ne nanosi nikakovu stetu ugledu tóga zeljcznicara, a komo li zeljeznicke sluzbe uojjce, po gotovo ako je to samo privatno poduzece. (Derültség a jobbközépen.) §. 27. glasi ovako (olvasssa): »lSTakon stanovitog sluzbovnog vremena imade svaki namjestenik prava — u koliko to sluzbovni odnosaji dopustaju — na dopust. Ti su dojiusti, ako se uzme u obzir, da je zeljeznicka sluiíba spojena s vrlo velikom odgovornoscu i s vrlo velikim dangabama, ako se uzme u obzir, da se od zeljeznicara iziskuje jjolovica noénog vremena, ako se sve ovo uvazi, onda se mora uvidjeti, da su ovi dopustni rokovi premaleni. Po gotovo zeljeznicka sluzba, koja je tako teska, te ruinira prije vremena zivce, iziskivala bi vece rokove dopusta i u interesu same drzave, jer je napokon ako zeljeznicki einovnici budu dobili tako malo dopusta, ne ce moci dugó vremena vrsiti sluzbu, vec ce svaki prije vremena ostarijeti. Sklapanje drustava zeljeznickib cinovnika i pristup zeljeznicarau drustva normira ustanova §. 29. I pritov tóga paragrafa izneseni su s ove strane opravdani prigovori, i taj paragraf zasluzuje najostriju kritiku, jer siroko otvara vrata kője kakovim tendencijama, kője se mogu na stetu i namjestenika, ali kod nas ti Hrvatskoj i na stetu nasega naroda provoditi. §. 29. kaze (Olvassa): »U krugu namjestenika moze se bilo kakovo drustvo zasnovati samo uz predbodnu dozvolu ministra trgovine. Osnova temeljnih pravila ne moze se na odobrenje ministra trgovine podnijeti sve dotle, dok na isto nije pristalo interesovano zeljeznicko ravnateljstvo ili zeljeznicka ravnateljstva. Ministar trgovine odobrava temeljna pravila sporazumno sa ministrom za nutarnje poslove, u Hrvatskoj i Slavoniji pako sporazumno sa bánom. Ministru trgovine pripada na pram svakom takovom drustvu sa gledista interesa zeljeznicke uprave pravo vrhovnog nadzora, te je ovlasten, cla moze ista ako djeluju u smjeru, koji se kosi sa temeljnim pravilima, sporazumno sa ministrom za nutarnje poslove u Hrvatskoj i Slavoniji pako sporazumno sa bánom raspustiti. Namjestenici ne mogu biti clanovi takovíh drustava, kojib svrba se po sudti ministra trgovine ne moze dovesti u sklad sa interesima zeljeznicke sluzbe.

s Gospoda moja! Ova ustanova zasluzuje najostriju kritiku za to, sto na neki nácin sjmtava zeljeznickog cinovnika u njegovom gradjanskom socialnom kretanju. On sam do svojoj volji ne moze pristupiti k ónom drustvu, u kője ga mozda njegov nagon tjera, ako ne dobije dozvolu, koja ovisi od njegovib predpostavljenih, a kője mu ovi mogu podijeliti ili uskratiti, vec kako im se svidi. Protiv ove ustanove dize se glas s ove strane u dvojakom smjeru. Povrijedjena je njome naime i autonomija kraljevine Hrvatske i Slavonije, jer je po §. 10. nagode zajednicko doduse zakonodavstvo za drustva, ali izvrzba pripada samo banu, I ja ne znam, kako dolazi drustvo privatnih cinovnika, na nasem teritoriju do tóga, da za svoj osnutak mora imati dozvolu ministra trgovine. Istina, da on tu dozvolu podjeljuje uz sporazumu s bánom, ali to je povreda autonomije kraljevina Hrvatske i Slavonije. Po §. 10. brvatsko-ugarsko nagode tu bi dozvolu imao podjelivati samo ban i nitko drugi. Mi stoga ne mozemo pribvatiti ni ovu zakonsku ustanovu u toj stílizaciji, jer zadire u nasu autonomiju. Ali imade jos jedan drugi razlog, s kojega mi ne mozemo pribvatiti ovuzakonsku ustanovu. I gospodin drzavni tajnik Szterény dao nam je razumjeti, kakovom bi se smjeru te dozvole podjelivale. Gospodin je naime drzavni tajnik obzirom na udruzivanje kazao, da to do duse nije sasvim liberalno, da ministar imade> davati dozvolu za pristup u jedno drustvo, ali da to imade svoju dobru stranu, jer da se to imade s nacinalnog stanovista promatrati. Sad dolazimo do onoga, sto smo mi vec prije opazili u kom grmu zec lezi. Pomislite, da mi stojimo kao dva naroda jedan na pram drugom, kod nas je narod hrvatski, kod nas je drugi patriotizam nego li u Ugarskoj. Sad se pita, ako ta ustanove postane zakonom, boce li ministar trgovine dozvolit, da takav zeljeznicki namjestenik pristupi hrvatskom drustvu. Ta tendencija, koju vidimo na svim podrucima zajednickih poslova, probija i iz ove zakonske ustanove, kao i izjave gospodina drzavnog tajnika Szterénya, koji je,