Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

:ÍH 181. országos ülés 1907 június 21-én, pénteken. valja po mogucnosti u obzir űzeti intereso namjestenika narocito, da mu se olaksa skolovanje djece.« Glede ovoga narocito »da mu se olaksa skolovanje djece« imali bi mi hrvatski zastupnici takodjer da iznesemo nasu bojazan opravdanu dosadasnjom praksom. Mi znademo, kako se je do sada postupalo u tu svrhu, da osnovane zeljeznicke skole sto bolje uzdrze i da sto bolje i uspjesnije mogu striti onu idejű, za kojom vi idete idejű madzarizacije. I ta ustanova, prém da na prvi mali izgleda sasvim nevina, moze u sebi kriti jedan politicku nakann (Helyeslés.) Onda §. 17. glasi ovako — ja cu citirati samo one ostanove, kője, zelim u kratko kritízirati — (olvassa): »Namjestenik je duzan ustanovljeno cijelo radno vrijeme sluzbi posvetiti, te po nalogu svojih predpostavljanika obavljati takodjer poslove, koji ne spadaju u njegov redoviti radnji krug.« To je takodjer jedna opcinita ustanova, koja ne moze uzdi'zatí jirave kritike, jer je vrlo elastiena ustanova, posto se ne nabrajaju vrsti poslove, sto ih zeljeznicki namjestenici moraju obavljati jos ősim onili, sto im ih nalaze sam ured. Jer ako ostane ovakova vrlo elastiena opéenita ustanova, moze biti, da ce predpostavIjeni traziti od svoga podredjenog takove poslove, kője se moze biti kosé sanjegovim postenjem i ugledom, a-koji mu moze biti nanose i kakovu materijalnu stetu. Za to nije pravedno, da ta ustanova ostane u ovakovoj stilizaciji, jer östavlja pre siroko polje zloporabama. Po gotovo zasluzuje ostru kritiku, sto se obrazlozenje kod te zakonske ustanove niti ne izjavljuje o smislu njezinom, kako je daleko misljena, da predpostavljena vlast moze traziti od zeljeznickik namjestenika takodjer obavljanje poslova, koji nisu skopcani s njihovom sluzbom. Pa ni sam drzavni tajnik gospodin Szterényi nije nasao za potrebno, da tu ustanovu razjasni; za to köd te stilizacije ne moze niposto ostati. Dalje kaze §. 17. ovo (olvassa): »J] slucaju nagomilanja posla presnosti i drugih izvanrednih odnosaja duzan je namjestenik i preko redovitog radnog vremena, bez prava na posebnu plaéu sluzbu vrsiti.« Gospodo moja! Vec su moji predgovornici s ove strane bas ovu ustanovu sluzbene jaragmatike najostrije zigosali. Ta ustanova zbilja nije liberalna, nije ni kumana, i ja ne mogu da zatajim svoje veliko zacudjenje, sto je ta zakonska ustanova uojDce dosla u ovu osnovu. Preuzviseni gospodin ministar Kossuth izjavio je, da ce se humano postupati sa zeljeznickim cinovnicima. Moze biti, da éé gospodin ministar Kossuth, moze biti da ce i njegov nasljednik humano postupati, ali je pitanje, da li ce svi predpostavljeni u zeljeznickoj sluzbi znati to uvazavati na pram podredjenim si organima, koji su duzni slusati naredbe predpostavljenika. Ta je nepravda tim veca, sto se u toj zakonskoj ustanovi kaze, da taj podredjeni cinovnik, koji po nalogu viseg svoga mora i preko radnog vremena raditi, da on za to prekoredno vrijeme néma prava traziti place. To je, gospodo, protivno danasnjem socialnom shvacanju. Mi znademo, da danas nitko nista badava ne radi, pa kako mozemo traziti od sluzbenika zeljeznickih da moraju raditi badava i jireko sluzbenog vremena? I glede ove ustanove mogu izjaviti, da gospodin drzavni tajnik Szterényi nije nasao ni jedne rijeci, da tu ustanove §. 17. opravda, a to valjda za to, jer bog znade, da se ta ustanova opravdati neda. §. 18. takodjer je jedan paragraf, koji je vec od nase strane kritiziran bio, i koji takodjer zasluzuje najostriju kritiku, ali ni za tu ustanovu takodjer nije gospodin drzavni tajnik Szterényi .naSao nijedne rijeci da ju opravda. Taj paragraf glasi ovako. (Olvassa): »Svaki je namjestenik duzan da odmah prijavi predpostavljeniku, ako na elrúgom namjesteniku opazi, da je isti bilo prije zapocetka sluzbe, hilo za vrijeme sluzbe u pripitom stanju; pripitog namjestenika valja od obavljanja prometne sluzbe odmah odstraniti.« Tu se na neki nácin sili zeljeznickog namjestenika, da mora obavljati sluzbu denuncijanta. Ja drzim, da ne moram puno govoriti o tom, koliku to dusevnu revoluciju mora proizvesti u zeljeznickog namjestenika, kad ga se sili, da denuncira svoga dobrog kolegu. To znaci siliti nekoga na nemoralan cin. To bi se moralo njemu propustiti na volju, ali obvezivati ga se ne bi smjelo. I gospodin drzavni tajnik Szterényi nije ni opet nasao nijedne rijeci, da tu ustanovu opravda, vljda i opet za to, jer je Ojiravdati ne moze. Nesto bi drugo bilo, kad bi se nalozilo samo predpostavljenom, koji imade da pazi, da se svaki od namjestenicka vlada u redu, da se vlada pristojno, da ne smije biti u j>ripitom stanju, ali siliti jednoga namjestenika, da vrsi sluzbu jMicajnu, drzim da niti je humano, niti liberalno, niti moralnom. §. 23. sluzbene pragmatike glasi ovako (olvassa) : »Nuzgredno zanimanje — bilo s piacom ili bez place — moze namjestenik primiti i obnasati samo uz predhodnu dozvolu svoga vrhovnistva. Dozvola se moze ma kada oduzeti. Ne moze se dozvoliti prihvat nuzgrednog zanimanja, ako . se isto ne slaze, sa ugledom sluzbovnog cina ili sa savjestnim obavljanjem sluzbovnih duznosti, ili ako time nastane interesni odnosaj. Namjestenik ne smije strankama za navac sastavljati na zeljeznicu upravljene podneske te ne moze stranke zastupati na prama zeljeznicama. Namjestenik duzan je od vrhovnistva zatraziti dozvolu,