Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-181
181. országos ülés 1907 június %l-én } pénteken. 27 se osTrnem jos najednu argunientaciju, koju je iznio g. drzavni tajnik Szterény i koju sam bio prije previdio. Grospodin Szterény predstavlja si stvar tako kao da bi nam TJgarska drzava i narod njezin dao autonomiju i to iz njeke milosti, kao njeku koncesiju kao da bi nam dobacio jednu kost da ju glodjemo. Ja cu dokazati s nekim noviin citatima, da ta srdnja i ta teorija jedinstvene drzave ne stoji a iznjet cu i drnge podatke, koji u óvom visokom saboru jos nisu bili izneseni. Abstrahiram od tóga, da je nagoda bila terarni ugovor, jer je to jasno za svakoga koji znade juristicki i logicki misliti. Po §. 4. hrvatskougarske nagode jesu za nas obvezatni i oni zakoni ticuci se zajednickih poslova izmedju Austrije i nase drzavne zajednice, koji su bili skelsklopljeni poslje austro-ugarske nagode ali prije nego sto je bila sklopljena hrvatskougarska nagoda, ali suti clanci bili posebno sankcionirani tek naknadao i zasebno za kraljevinu Hrvatsku, te su posebno za kraljevinu Hrvatsku u hrvatskom izvorniku izdani, nakon sto su vec prije bili za Ugarsku sankcionirani i u ugarskom izvorniku izdani. Tako evo naprimjer zakonski clanak o kruni i previsnjem dvoru, zakón o krunitbi Njeg. Velicanstva Franje Josipa I. Elnök (csenget): Kérem a képviselő urat, méltóztassék a tárgyalás alatt lévő javaslathoz szólni. (Helyeslés.) Másodszor figyelmeztetem most a képviselő urat. Pinterovic Ante: Ja samo citiram zakone, koji su na pose za TJgarsku naposé za Hrvatsku sankcionirani iza kako je stvorena austro-ugarska nagoda a prije nego je stvorena hrvatsko ugarska nagoda, Tako je i zakón o uzakonjenju kraljevske zavjernice, zakón od o djelokrugu nadvornika separatno za Hrvatsku sankcioniran. Sve to dokazuje, da ti zakoni, premda su bili za Ugarsku vec sankcionirani, i oborzatni nisu za Hrvatsku vrijedili tako dugó, dok nisu bili za Hrvatsku naposé sankcionirani i izdani. I te cinjenice ruse nesmislyeno teoriju o jednistvenoj drzavi. Visoki sabore! Time sam uglavnom razlocio u glavnom nase stanoviste, sto sam bio duzan uciniti radi spóra, koji je medju nama nastao a sada prelazim na samu zeljeznicku pragmatiku. Visoki sabore! Kako se vec moji drugovi hrvatski delegati obrazlozih je ta zakonska osnova o zeljeznickoj pragmatici u jednoj ruci daje zobi u drugoj drzi bio, za zeljeznicke namjestenike, kako je to zgodno reko g. zastupnik Vinkovic. U toj zakonskoj osnovi ima mnogo drakonskih ustanova proti kojima se, kako cujemo, zeljeznicki namjestenici dízu, zato drzim da nije umjestno, kada bi ovaj sabor, koji se barem u pocetku svoga konstituiranja drzao kao najriberarniji sabor, donio ovakove ustanove, proti kojima se dizu glasovi za obranu najprimitivijih covjeekih prava. Gospodo moja! Ved su moji predgovornici sve te ustanove istakli i dovoljno kriíizirali, ter dokazali, da te ustanove ni najmanje ne udavoljuju danasnjem socialnom principu gradjanske slobode, jer se zeljeznicki namjestenici zeljeznicki njome u svom kretanju gradjanskom, u svojim pravima gradjanskim, kao primjerice u pristupanju raznim drustvima tako suzuju, te jjostaju pravim robovima, to postaju pravom igrackom u rukama faktora koji ih imenuju i placu im isjdacuju, a kojima su izruceni na milost i nemilost, te moraju im zapisati ne samo svoju dusu nego i krv. I na sve te silne izvode sa strane hrvatskih delegata nismo culi sa strane TJgarske ni jedne rijeci, koja bi pobila ove izvode. Niti sam drzavni tajnik Szterény nije mogao u obranu tóga svoga stanovista nista navesti. Prema tomu mi zakljucujemo, da su ti izvodi i prigovori, áto ih mi dizemo protiv te sluzbene pragmatike äeljeznicarske sa stanovista socialnoga, sasvim opravdani i osnovani. Visoko predsjednistvo, molim mali odmor. Elnök: Az ülést tiz perezre felfüggesztem. (Szünet után.) Elnök: Az ülést újból megnyitom. Folytatjuk a tanácskozást. Pinterovics Antal képviselő urat illeti a szó. Pinterovic Aníe: Visoki sabore! TJzimam si slobodu, da neke paragrafe sluzbene pragmatike zeljeznicke podvrgnem kritici. Tako n. pr. §. 15. Paragraf 15. kaze (olvassa): »Svaki namjestenik duzan je u ónom radnom krugu i na ónom mjestu vrsiti sluzbu, kojemu predpostavljenik oznaci. Namjestenik se moze u interesu sluzbe ma kada premjestiti.« Ova opcenita ustanova, da se namjestnik u interesu sluzbe moze ma kada premjestiti, a da za to néma nijednog faktora, koji bi morao prosuditi, da li postoji taj interes sluzbeni, ne moze voditi k dobru. Jer bezuvjetno bi morao postojati neki faktor, koji bi bio zvan to prusudjivati, a poáto ta sluzbena pragmatika takovog faktora ne utemeljuje. ne organizira, uslijed tóga je ta ustanova odvise opcenita, pa se moze zlorabiti na stetu namjestenika, koji se mogu radi kakove malenkosti premjestiti, i izvrei tako materijalnoj steti, makar da nije doticnik nista kriv ali, recimo, nije po volji svomu predpostavIjenom. Calje kaze §. 15.: (Olvas.) »Proti namjestniku, koji növi radni krug ili sluzbovno mjesto u odredjenom roku ne zauzme, valja shodno uporaviti odredbe §. 16. Kod ustanovljivanja sluzbovnog mjesta i dodjeljenja mjerodavan je interes sluzbe. Pri tom 4*
