Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

26 181. országos ülés 1907 június %1-én, pénteken. al svi su ti konflikti rieseni u nagodi od godine 1868. na tako jasan nácin, da nebi mogao ni najveci cjepidlacar, drugo iz nje izvesti, nego sto mi izvadjamo. Ja bi se pace ufao predati te §. 56. do 59. nagode, kojem god forumu najveceg autoriteta na cielome svjetu i ako bi on rekao da vi imate pravo, ja bi odma popustio. Savez u kojem stojimo diktiranam potreba i onda kad se nagodba sklapala te su potrebe postajale, ISTajveéi drzavnici vasi i nasi naglafiivali su potrebu i nuzdu da moramo biti u savezu, u zajednici. Hrvati su u tu zajednicu stupili s uvjerenjem i pouzdanjem i povjerenjem u vas, da ceté vi biti u toj zajednici prava braca i da ce oni imati s vama u toj zajednici jednaka jirava i duznosti. Nagoda nije sklopljena kao akt simpatije. Hrvatska je izrucila, kako sam vec kazao, zajednici vise nego je bilo j>oliticki mudro ali je to izrucila u nakani — tako su drzali hrvatski zastupnici god. 1868. — da ce materijalni interesi nase kraljevine, da ce nas jezik u toj zajednici biti posve zasticen. To bise raizon d'etre, radi kojeg je nastala zajednica i samo dotle mi cemo braniti tu zajednicu dok budu u njoj i nasa prava zasticena, ali onda, kad mi vidimo, da nasi materijalni interesi i nas jezik nije zasticen, nego da ga gubimo, onda ne mojte traziti, da mi tu zajednicu bi'animo i dadje podrzajemo. Visoki sabore! Jos cu se osvrnuti na njeke momente, o kojima je bilo ovdje govora, a spomenuli su ih i drugi govornici, tako da je bezuvjetno nuzdno, da se magzarski jezik uzakonu na zeljeznicama, jer da je magzarska drzava gradila sama te zeljeznice i da je to privatno poduzece drzave. Kazao je jedan gospodin, da je zeljeznicko poduzece protokolirano i to je naveo kao dokaz da su zeljeznicke privatno poduzece. Nu dobro je kazao jedan nas drug, da sve kad bi zeljeznice i bile protokolirane kao trgovaöka firma, da je drzava protokolirana kao vlasnica te firme, a u toj drzavnoj zajednici pripada i nama mjesto, pa tako opet dolazimo do tóga, s kojega god mi glediSta promatrali drzavne zeljeznice, bilo da su one javni uredi, bilo da su privatno poduzece uvjek dolazimo do tóga da je u Hrvatskoj samo brvatskoj jezik sluzbeni. Sto se tiee jedinstvene uprave reci cu takodjer svoje misljenje. Hoce se upravdati uporaba magjarskog jezika na zeljeznicama radi sigurnosti imetka, sigurnosti prometa i sigurnosti osobe. Ako i jest jedinstvena uprava na zeljeznicama toliko koliko one podpadaju zajednickom zeljeznickom ministarstvu, to ipák is tóga ne sljedi, da na brvatskom teriroriju mora biti onaj isti jezik sluzbeni, koji je i u Ma- , gjarskoj, jer mi imamo i kod posta i brzojava, kod iumarskih i financijalnih ureda jedinstvenu upravu, koju vrgi zajednicko ministarstvo ali sa svim tim ti drzavni instituti moraj u na teritoriju Hrvatske postivati sltizbeni jezik hrvatski. Ako se misli na to, da jedinstvena uprava odnosno sigurnost prometa osobe i imetka iziskuje madjarski jezik na zeljeznicama, onda mogu kazati, da se ni brvatskim jezikom nebi ugrozavala ni sigurnost prometa ni tocnost prometa, niti sigurnost osobe niti imetka, jer kad hrvatski cinovnik moze obavljati u hrvatskom jeziku mnoge vaznije poslove drzavne, valjda ce biti sposoban u svom jeziku i za vodjenje zeljeznicke sluzbe, jer tehnicku vjestinu moze isto tako steci kao i svaki drugi. I to je opet jedan vas izgovor s kojim liocete da nas vodite na krivi put, da popustimo od principa, od kojega pod nikoj uvjet odstupiti ne mozeino. Zajednicka uprava odnosno jedinstvena uprava ne nalaze inperativno, da mora biti jedan jezik u toj upravi jer osnutkom jednog ravnateljstva za zeljeznice u Hrvatskoj i Slavoniji dala bi se uvesti posebna hrvatska uprava i time udovoljiti stanovistu, na kojem mi stojimo. Jedinstvena odnosno, bolje rekuci zajednicka, uprava ne zahtjeva madjarskvy jezika, ona ne moze ici tako daleko,da bi se iskljucivalana teritoriju Hrvatske svakoga koji nebi znao madjarski. Mi ne mozeino nikako pristati na ono, sto je rekao g. zastupnik Vaszonyi kad se pozivao na Austriju, gdje je sam njemacki jezik uzakonjen kao sluzbeni jezik na zeljeznicama, ali je ipák svakomu nalozeno, koji doläzi u doticaj sa raznim narodnostima, da mora znati njihov jezik. To se nikako ne moze aplicirati na nas. Karodnosti u Austriji ne stoje prema centralnoj vlasti u ónom odnasaju, u kojem stoji kraljevina Hrvatska prema Ugaskoj, ono su provincije jedne drzave, a mi smo ovdje kraljevina, mi smo posebni politicki narod sa posebnim teritorijom. (Tahó je!) Vi velite da bi se nasem stanovistu moglo udovoljiti time da onaj cinovnik, koji dolazi s publikom u doticaj, i samo taj cinovnik da mora znati hrvatski toliko, koliko mu je to za publiku j>otrebno. Mi na to ne mozemo nikako pristati ali koliko je potrebno zeljeznickom namjesteniku u Hrvatskoj, da znade radi publike magzarski ili njemacki, toliko ce on i znati, pa izvolite vi sada to okrenuti i reci, da se uzakonjuje hrvatski jezik kao sluzbeni, a prema potrebi da se ali ne zakonom trazi i drugi jezik, republika, jíacek imati isto. To je stvar eksekutive. Tako je i u Austriji. Na granici prema Italiji znadu zeljeznicki cinovnici talijanski, premda tóga neima u zakonu, al to zahtjeva potreba prometa. Cinovnik u Becu, koji na kolidvoru prodaje biljete, znade skoro sve evropske jezike, ako prém tóga neima u zakonu. Tobi se sve dalo prema potrebi uciniti kod pojedinih zeljeznickib ravnateljstva, ali ono sto kazuje g. Szterény da se snama Hrvatima ima postupati kao sa svakim putnikom, makar da je doso iz Kinezke to ne moze biti dovoljno za nas. Visoki sabore! Dozvolite mi na koncu, da