Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-181
181. országos ülés 1907 potanja rasprava o toj pruzi u svoje vrijeme na zajedniőko sporazumljenje uputi. Kao sto je kraljevinski odbor hrvatski na pocetku gore priopcene izjave svoje pripoznao i mi od nase strane nestavismo dvojbe o tom, da ovo pitanje alföldsko doticno osijecko — rijecke-zeljeznice zajednicki je posao kraljevina ugarske krune. Kako da se ovakvi zajednicki poslovi raspravljaju, i kako da se o njih odlucuje, to je jedan od glavnih predmeta izravnanja, za kője su dva ova kraljevinska odbora izaslana, i ufamo se, da ce sa sravnanjem, o kom se sada radi, ustanoviti pravilan nácin ovoga raspravljanja i odlucivanja. U ovum ufanju ocitavali smo pred hrvatskim odborom osvedocenje svoje da ce se kod potonje rasprave i opredjeljenja daljnjega glede upitne osijeeko-rijecke pruge, stono ce se na temelju predbjeznih izmjerba i telmickih predradnja dogoditi, prava kraljevina Hrvatske, Slav. i Dalin, u potpunoj krijeposti uzdrzati, i da se ustavni i zakoniti upliv utóm njima na nikoji nácin ne ce uskratiti«. Evo tomeje jasno dokazano, da se kod samoga utanacivanja govorilo o zeljceznicama, i to o jednoj vrlo vaznoj pruzi, koja je bila od nejvecega interese za Hrvatsku kao i za Ugarsku. Ima jos jedan zapisnik, o sjednici u kojoj je konacno tekst nagodbe utanacen tj. onaj od 24. juna 68, gdje je opet bio predsjednik A. Mailáth perovodja Csengery. Na koncu iza teksta nagodbe opet je hrvatska regnikolarna deputacija potakla pitanje zeljeznicko, te je ugarski kraljeyinski odbor ocitovao se ovako, kao cu biti slobodan citirati (olvassa): »Ponovljeno bude napokon ono zahtjevanje poslanstva dalm.-hrv.slavonskoga, kője se na zeljeznicku prugu osijecko-rijecku proteze, i kője je izminule zajednicke sjednice od strane ugarskog kraljevinskog odboras preporukom ugarskom saboru predlozerio bilo; nu ponovljanje ovo bude ucinjeno s dodatkom, da se pruga rijecka imade graditi obzirom na luké u Kraljevici i Bakru postojece i da je u osobitom interesu kraljevine Hrvatske da se sagradi pobocna zeljeznicka pruga preko Varazdina u Zapresic. Ugarsko kraljevinsko poslanstvo ocitovalo je glede tóga, da naznacivanje pojedinih pruga zeljeznickih ne moze spadati u nagodbu, kojom se uredjuju drzavo pravni odnosaji, i da ce zastupnici kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, cini nagodba ova u zivot stupi, tim laglje podupirati moci, cim su vise puta izkusiti mogli, da je zelja njihova glede glavnih pruga vec i do sada u Ugarskom saboru ziva odZiva nasla. Poslanstvo kraljevina Hrvatsko i Slavonije zadovoljilo se je ovim ocitovanjem. Eto, visoki sabore, to je elaborat o sklopljenju hrvatsko-ugarske nagodbe. Tu imate drugu i trecu zajednicku sjednicu jednog i drugog kraljevinskog odbora, kője vam najjasnije pokazuje, da se vec u ono vrijeme znalo za június 21-én, pénteken. 19 zeljeznice i da je zeljeznicki posao ustanovljeu kao zajednicki posao. Na salost ali jiraksa, koja je poslije tóga slijedila, nije bila vodjena u ónom duhu, u kojem se je vodila rijec izmedju hrvatskog i ugarskog kraljevinskog odbora. Po duhu tih izjava vidi se da daje ugarska regnikolarna deputaeiju Hrvat skoj pravo ingerencije na to, kako da se pruge i kojim pravcem imadu ustanovljivati a poslije se pokazalo da zajednicka vlada nije nikada imala obzira na ono sto ce odgovarati i nasim interesima, nego se radilo, kako je konveniralo samo vasim interesima, specialuo ugarskim. Ne stoji dakle vasa tvrdnja, pa drzim, da sam podpuno dokazao, da §. 9. koji nabraja zeljeznice kao zajednicki posao, hoce da i one spadaju u isti red zajednickih posala kao i oni drugi poslovi, koji su tamo sjjomenuti, te za kője vrijedi gosjiodstvo hrvatskoga jezika na teritosiju Hrvatske, kője se osniva na §. 57. hrvatsko-ugarske nagodbe. Gosj)odo i visoki sabore, jos je preuzv. g. ministar govorio o tom da zeljeznicari nisu organi zajednicke vlade i da se zato §. 57. nemoze nika ko j)rimijeniti amo, da bi na zeljeznicama imao vladati hrvatski jezik. Prije sam kazo, da su ovu tvrdnju g. Kossutha uspjesno pobili moji drugovi predgovornici, j>& za to necu da ja ponovno govorim i da dikazujem kako ova vasa teorija o privatnom poduzecu nestoji. (x. ministar Kossuth kazaoje, da drzava nemoze da ostanovi zeljeznice zarzavne ure de, jer to da bi bilo skopcano s velikim troskovima i izdatcima za drzavu. No ja mislim, da nije kod zajebicke vlade bio razlog tomu taj, sto se bojala velikih trozkova, ako bi zeljeznicke cinovnike ucinila drzavnim cinovnicima. Nasuprot prama onim izjavama, sto smo ih culi od zajednicke vlade od pojedinih zastupnika, mi vidimo, da je bila intencija sluzbeno pragmatice, da ucini cvrscom i jacom disciplinu u zeljeznickom korú, a sto bi prirodnije bilo nego da se u tu svrhu nacine zeljeznice drzavnim uredom ? Drzavni urednik svakako nosi vecu odgovornost pred javnoscu i pred vladom nego li privatni cinovnik. Za to nije bilo bojazni od vecega troska, nego glavni razlog tomu, da se zeljeznicari nisu proglasili drzavnim cinovnicima jest taj, sto se je mislilo, da ce se time mimoici ustanova §. 57. nagodbe te da ce se time moci laglje boriti i ojierirati protiv nas. (T<ifc> je!) Yisoki sabore! la cu biti slobodan ősim onih razloga, koji su navedenikao razlozi, da se dokaze, da su zeljeznice javno-pravni ured, da su drzavne,navesti joíniesto sto jos nije bilo navedeno. Nadavnosam citaounovinama, da jj bisi predsjednik ministar Tisza iz blagajne drzavnik zeljeznica ugarskih za dispozicion fond uzeo preko pol miliuna krumna. Ako nije ti drzavna blagajna, kako je mogao te novce űzeti za dispo3*
