Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-181
20 181. országos ülés 1907 június 21-én, pénteken. zicioni fond? To je opet dokaz, da to nije privátna blagajna, nego drzavna, koja spada pod kontrolu ovoga visokog sabora, kao i niinistarstva, sto sve dokazuje, da zeljeznica nisu privatno poduzece vec javni ured, drzavna uredba zakoju takodjer vrijedi ustanova §. 57. nagodbe. Grospodo! Sad cu biti slobodah, da predjem na jos jednu tvrdnju gospodina ministra Kossutha, koji je tumaceci §. 9. nagodbe tvrdio, da zeljeznice nisu zajednicke, nego da se ta ustanova odnosi samo na koncesioniranje. Uzmimo, da to stanoviste stoji. U tom slucaju moramo doci do zakljucka, da zeljeznice same po sebi nisu zajednicke, nego u Hrvatskoj da su autonomne, i doci cemo do tóga. da cemo moéi kazati: Ovo su kr. hrvatske zeljeznice a do tóga i treba da dodje! (TaJco je! Zivio!) Apelirao je g. Kossuth i na to, neka mi ne trazimo od Madjara ono, sto nam oni dati ne mogu, neka u njihovim osjecajima ne trazimo ono, cega tamo za nas néma. apelirao je na nas, neka se zadovoljimo s onim, sto nam ova zak, osnova daje. Neka mi g. Kossuth oprosti, ali mi se stime ne mozemo zadovoljiti, jer mi ne primamo ono, sto nam on kao koncesiju daje, mi ne cemo nikakovih koncesija, mi trazimo nase prayo, i od tóga ne cemo ni za dlaku popustiti. (Elénk helyeslés a jobbközépen.) Ako se taj §. odnosi samo na koveesioniranje zeljeznica, ako to ne spada pred fórum zajednickoga sabora, zasto onda nebi g. ministar popustio udovoljivsi nasem stanovistu? Kaze preuzviseni g. ministar, neka ne trazimo u osjecajima ugarskoga naroda ono, cega za nas néma. Na to mi je odvratiti: Neka ni Madjari od nas ne traze ono, cega im mi dati ne mozemo. Mi nismo voljni, njihovoni inperealizmu ni za dlaku popustiti, pa ne cemo za volju bratstva i sloge nikad popustiti od nase najvece svetinje, od jezika nasega, jer snjim stojimo i padamo. Visoki sabore, preci cu sada u kratko na samu sluzbenu pragmatiku i to na one tocke, u kojima nalazim da smo mi izazvani i vrijedjani, te kojima nam se nanosi krivica. U §. 5. trazi se, da se u sluzbu zeljeznicku moze primiti samo onaj, koji je Ugarski drzavljanin i koji zna madjarski za tim koji jenavrsio 18. god. zivota, koji je dusevno i tjelesno zdravit. Nas zanima, ona ustanova pod a) koja zahtijeva za sve namjestenike ugarsko drzavljanstvo i znanje madjarskog jezika. Za tim nas zanima §, 6., koji glede kvalifikacije u pogledu svjedeki ustanovljuje uvjete, kakove se svjedocbe zahtjevaju. Posto nije u javnost jos izneseno, sto smo mi od zajednicke vlade trazili prije nego sto je ova osnova donesena pred ovu visoku kucu, bit cu slobodan, da ukratko prikazem, sto smo mi zahtjevali. Mi smo zahtjevali: »Prvo: TJ §. 4 imadu se prve dvije iza slova f) slijedece stavke izpustiti, te se imadu uvrstiti slijedece dvije stavke: Na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije imadu se u sluzbu kod zeljeznica. primati domaci sinovi ovih kraljevina (§. 46 ug. zak. cl. XXX: 1868. odnosno I zak. cl. od g. 1868.)«. Zatim: »Namjestenici zeljeznicki na teritoriju kraljevine Hrvatske i Slavonije moraju poznavati hrvatski jezik (§ 57. ug. zak. cl. XXX: 1868. odnosno hrv. zak. cl. 1:1868.) i na njih se ne proteze ustanova ovoga § pod. a upogledu jezika. Na § 6- predlozili smo bili zajednickoj vladi sbedeci dopunjak: Za domace sinove kraljevine Hrv. Slav. imadu podpunu vrijednost i valjanost svjedocbe javnih ucilista i izpitnitnih povjerenstva ovih kraljevina. Na § 7. predlozüi smo bili preinaku formule u prisegi, u kojoj se u mjesto rieci ustava zemalja svete ugarske krime »imadu staviti rieci«: ustava kraljevine ugarske i kraljevine Hrv. Slav. Dalmacije. Na § 29. treca stavka imala se promjeniti i imala bi glasiti: »U kraljevini Hrvatskoj Slavoniji odobrava statute ban sporazumno sa ministrom trgovine« i imadu se izpustiti rieci »Hrvatska, Slavonija sporazumno sa bánom«. Isto tako smo predlozili bili da se cetvrta stavka promjeni i da ima glasiti: »TJ Hrvatskoj Slavoniji moze u óvom slucaju druztvo razpustiti ban u sporazumu sa ministrom trgovine.« To je sto smo mi trazili, a nasuprot tomu odgovorilo nam se jesa Ugarske strane: da se nato ne moze pod nikakovim uvjetom pristati i to s tri stanovista. Prvo véli: Nasemu stanovistu ne moze se udovoljiti za to, jer posto ji jedinstvo drzave, ta drzava da je madjarska i ujem sluzbeni jezik madjarski i s tóga da mora to biti i kod zeljeznickog pothvata mjerodavno. Hrugo stanoviste kője zauzimaju ugarski zastupnici i sam drzavni tajnik Sztereny, sastoji u tom, da se zahtjeva madjarski jezik na zeljeznicama za to, jer su zeljeznice prívatno poduzece same Ugarske drzave u kojoj hrvatska néma udjela. Trece stanoviste opradava madjarski jezik ti me, da je on muzdan za jedinstveno upravljane zeljeznica, a time da se ne misli dirati u pitanje sluzbenog jezika. Technicki razlozi da izazivaju potrebu znanja madjarskog jezika. Dozvolite da se na stanovista u kratko osvrnem, jer ni jedno nije korektno pa se moze svako lasno pobiti. Prijedjimo najprije na to, da ta.nuzda i potreba za uvedenje madjarskog jezika izvire iz pojma jedinstva madjarske drzave. Proti toj teoriji mi se najodlucnije moramo ograditi. Nikada bo ne ce i ne mogu Hrvati priznati jedinstvo madjarske drzave, kője bi obuhvatilo i
