Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-181
18 181. országos ülés 1907 június 2l-én, pénteken. na ino, nego da se na te razloge osvrnem. Preuzvifieni g. ministar Kossuth je u kommükacionoin odboru nap ráma predlogu nasega clana hrv, delegata g. Tuskana, kojim je opravdano zahtjevao hrvatski jezik kao sluzbeni i kod zeljeznica u Hrvatskoj naveo slyedece razloge: Prije svega síavio se na stanoviste privatnog poduzeca, za tim je ustvrdio. da zeljeznicki cinovnici uopce nisu javni cinovnici, nego privatni, a zatim je ustvrdio da se §. 57. nagodbe ne odnosi na zeljeznice kao ni §. 9. pa je tvrdio. pace i to, da god. 1868 opce nije bilo zeljeznica, za. to da se §. 9. nije mogao na njih ni protezati. Dozvolite, da na ovo razlaganje jjreuz. g. ministra u kratko reflektiram. Ono, sto se tice tvrdnje, da su zeljeznice privatno poduzece, da nisu drzavne, glede tóga mogu upozoriti na ono, Sto su svi moji drugovi predgovornici vrlo dobro izvadkali i ovu tvrdjone uspjesno pobili, pa bi suvisno bilo, kad bi ja ova iznova iso uéiniti, dokazajuci da nisu privatno poduzece, vec da je to drzavna uredba javno-pravnog znacaja. Samom zakonskom osnovom inogoh bi takodjer da dokazem, da zajednica vlada nepodaje toj instituciji cisto privatni karakter, jer u §. 1. kaze se (olvassa): »Ovaj se zakón proteze na sve u podrucju zemalja ugarske svete krune u poslu drzazvne zeljeznice javnoga prometa na strojnu silu, te na njibove namjestenike.« Tu se dakle govori o javno-pravnom institutu, isto tako se u tom §. spominje zeljeznicki podhvat kao javni podhvat, govori se dakle o zeljeznicama kao javno-jDrvnom institutu. Mogu upozoriti na to, da zeljeznice nőse naslov.- Kr. ug. drzavne zeljeznice, kője ime je dala zajednicka vlada: mogu upozoriti na to, da namjestenici polazu prisegu kao i ostali cinovnici na ustav i na ustavne zakone: mogu upozoriti, da vrkovnistvo zeljeznicke uprave lezi u drzavnim rukama da ministarstvo imenuje i vise cinovnike itd. Svi su ti razlozi izneseni ; pa nije nuzno da i ja o njima govorim, vec cu sada da reflektiram samo na to, sto je kazo preuzv. g. ministar, a poslije i zastupnik g. Ferencz Nagy, koji su naime rekli, da je to cisto privatno poduzece kao i svako drugo poduzece, kője moze glede svoga nutarnjega jezika da odredi, kako hoce. Ja drzim, da je ovaj naziv skroz kriv. Nu uzmimo, kad bi to bila i istina — vec su moji predgovornici pokazali — kad bi to i bilo privatno poduzece drzave da bi to moglo biti samo zajednicko ugarsko-hrvatsko uslied tóga zeljeznice kője su na nasem hrvatskom téri tori ju podpadaju pod gospodstvo hrvatskoga jezika, moraju imati hrvatski kao sluzbeni jezik. No gospodo moja imade jos jedna stavka, na koju se zelim osvrnuti a koju je irekao g. ministar. On je tvrdio, da zeljeznice nisu zajednicke i §. 9. da se ne moze odnositi na zeGeznice jer g. 68.noije ni bilo zeljeznica. Premda su vec moji drugovi to oprovrgli moram i ja da se osvrnem, jer imám ovdje dokaza, kője cu citirati, iz kojih ce se vidjeti, da su regnikolarne deputacije godine 1868. zeljeznice 'oznacile kao zajednicki predmet. Bilo je zeljezniva. onda preko 1000 km. privatnih a neko 125 km. drzavnih. Visoki sabore! 6. svibnja 68 bila je zajednicka sjednica hrvatske i ugarske regnikolarne deputacije kad se je sklapala nagoda i kada se imao da utanaci njezin tekst. U zapisniku od te sjednice, kojoj je predsjednik bio A. Mailáth a kao perovodja fungiras je A, Csengery te od hrvatske strani Jankó Car, u zapisniku o toj sjednici nalazi se jedan pasus, koji cu biti slobodan citirati te koji kaze (olvassa) : »Kraljevinski odbor hrv.-slav.-dalmatinski joredlozio je odnosno na Alföld-Rijecku zeljeznicu, koja je upravo sad u ugarskom saboru u razpravi slijedecu izjavu: U pitanju pruge zeljeznicke Alföld-rijecke, stojecem sada u raspravi u ugarskom saboru, mnije kraljevinski odbor hrvatski izjaviti ugarskom kraljevinskom odboru: da je predmet ovaj za kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju zivotno pitanje i da je predmet taj na saboru istih kraljevina kao zajednicki naznacen, doslijedno da se i zajednicki i sporazumo rijesiti imade, da je tomu, da ova Zeljeznicka pruga opcu konkurenciju uzdrzati uzmogne, potrebito, da se najkracim putem izvede, a ovaj je moguc samo onda, ako se prelaz mostom preko Dunava kod Erduta, mjesta zupanije viroviticke ustanovi. Uslijed tóga je u smislu dosadanjih zakljucaka sabora nasega nasa zelja i zahtjev, da se uz defmitivno ustanovljenje premoscenja kod Erduta, Osijeka, Siska, ako bi se dogodilo, Zagreb i Karlovac za glavne, a Bijeka za izlaznu tocku oznace, docim bi se potonja ustanovljenja glede ostalog pravca sredinom Slavonije na zajednicko kasnije sporazumljenje uputiti imala. Molimo slavni kraljevinski odbor. da u óvom pravcu shodno posredovati izvoli.« Kraljevinski odbor ugarski primiojenajsrdacnijom pripravnosscu poziv ovaj za posredovanje, odlucio je ovu izjavu sa slijedecom popratnicom predloziti ugarskom saboru. »Buduc da se zelja slavnog kraijevinskog odbora hrvatskoga o tom, da se medju Somborom i Osijekom ustanovi prelazna tocka na Dunavu kod Erduta, slaze vec sa innijenjem vecine saborskih odsjeka, i sredisnjega povjerenstva istih, stoga kraljevinski ugarski odbor ne cini nikakove opaske u tom obziru, vec samo izrazit mogase radost svoju nad tim, sto i predlog srednjisnjeg povjerenstva spomenutu zelju karljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije podujúre. Glede ustanovljenja Alfeldske zeljeznice, pruge naime osijeckorijecke izjavio je slavni kraljevinski odbor hrvatski onu zelju, da se ova sredinom Slavonije tako izvede u Eijeku, da se glavnih tocaka Osijeka, Siska eventualno Zagreba i Karlovca dotakne i da se
