Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

181. országos ülés 1907 június 21-én, pénteken. 11 ovdje u ime zajednicke vlade i kao sto se vidini u ime vééi ne ovoga sabora. Ali ako su te zeljeznice privatno poduzece drzave, ako se s njirtia upravlja po nacelima privatnoga gospodarstva, ako cinovnici zeljeznicki nisu kraljevski drzavni cinovnici, nego prosti trgovacki namjestenici, ako je takovo stanje stvari, onda je to stvoreno s voljom zajednicke vlade i s voljom zajednickoga ugarsko-hrvatskoga sabora. Prema nagodbi §. 9. zeljeznice su zajednicki jjosao, a kako c'e se taj zajednicki posao i to zeljeznicko pitanje urediti, da li na temelju stanovista, da su zeljeznicki cinovnici organi drzavni ili privatni cinovnici, to je sporedna stvar. Ovoj zajednicki sabor moze istim pravom, kojim ce na primjer donjeti zakonsku osnovu, da su zeljeznice privatno jjoduzece sutra donjeti drugu osnovu, kojom ce kazati, da su zeljeznicki namjestenici javni organi, kr. drzavni cinovnici i funkcionari. Ja kazein, ako se i nato stanoviste stavimo, da su zeljeznice jirivatno poduzece drzave, onda je jasno da nisu poduzece same Ugarske od Karpata do Drave, one Ugarske, koja je sklopila savez sa kraljevinom Hrvatskom, nego te zeljeznice i kao privatno poduzece, poduzece su citave zajednice izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske i Slavonije, a nagoda u §. 9. jasno kazo, sto se tice tili zeljeznica, da su one zajednicki posao, te prema tomn po §. 57. nagode, kad su zeljeznice zajednicki posao, bilo to sad privatno poduzece ili kakvo drugo, ima na njimabiti nas jezik izkljucivo kao sluzbeni jezik. Visoki sabore! Imade jos njekoliko jritanja, koja je ovdje spomenuo drzavni tajnik Szterény, a dodirnuo ih je i g. zastupnik Kovács. Pitanje, kője me mnogo interesira, jest pitanje o namjestenju domacih sinova u kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i . Dalmaciji, g. drzavni tajnik Szterény btio bi da prigovor, da se u kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji zatvaraju vrata namjestenju domacih sinova u zajednicke sluzbe obezkriepi. On kaze, da to nije ni izdakeka tendencija zajednicke vlade, i da ce i ona i ministar Kossuth náci na hiljade nacina, kojima ce omoguciti, da nasa djeca dobiju slusbe kod zajednickih oblasti, a narocito kod zeljeznica. Samo neka, véli drzavni tajnik Szterény, ti mladici i ti domaci sinovi iz Hrvatske nauce magjarski jezik, a za to dati ce im se prilike mnogo, dat ce im se prilike i previse. Vrlo ljepo, sto je g, drzavni tajnik Szterényi tako susretljiv prema kraljevini Hrvatskoj, pa nam daje toliko prilike da naucimo magjarski jezik, a prema tomu i uslove da mozemo dobiti sluzbe svuda, pa i kod zeljeznica. Ali ja upozorujem g. drzavnog tajnika Szterénya, koji je ujedno i zajednicki drzavni tajnik, upozorujem gaja, koji neimam nista proti magjarskom jeziku, koji sam se takodjer exponirao za sporazu Magjára. Hrvata i Srba, da nasi domaci sinovi prema nagodi nisu duzni uciti nikakav jezik ősim svog hrvatskog ili srpskoga, ako hoce da u svojoj domovini nadju hljeba. (Tako je! Helyeslés és taps a jobbközépen.) Druga bi bila stvar, kad bi nasi domaci sinovi trazili namjestenje u kraljevini ügarskoj. Onda bi gospodo moja ova ljubav i ova susretljivost g. drzavnog tajnika bila sasvim na mjestu. Ovako je ta ljubav i ta susretljivost samo izaziv za nas i ponovni dokaz, kako je opravdano uzburkano talasanje u nasim redovima na dogledu donasanja ove zakonske osnove. Visoki sabore! I g. zastupnik Kovács, koji je cini mi se odonib Magjára, koji su sporazumu izmedju Magjára i susjednib naroda pjevali bimne, prihvatio je stanoviste drzavnog tajniki Szterénya. Ali je on posao i dalje, pa je rekao, da ni §. 9., ni §. 56. i 57. nagode neobvezuje zajednicke cinovnike, da moraju u Hrvatskoj znati jezik hrvatski i srbski, nego da oni i prema nagodi moraju znati magjarski. I g. Kovács je prihvatio poziv gospodina drzavnog tajnika Szterénya, da nasi domaci sinovi nauce madjarski, kako bi u svojoj vlastitoj domovi ni mogli dobiti hljeba. Jos je kazao nar. zastupnik g. Kovács, da nagodba u svom §. 46. u pitanju namjestanja doinacik sinnva stavlja samo uslovno u izgled to namjestanje, jer kaié, da se samo po mogucnosti imadu namjestati domaci sinovi. i to u tom slucaju, ako imadu kvalifikaciju. Ja se slazem sa gosp. Kovácsem, neka se i od nasih domacih sinova, kad traze namjestenje u zeljeznickoj sluzbi, zahtijeva, da imadu kvalifikaciju. Ali §. 46. nagodbe nije mislio na kvalifikaciju, na kakovu misle g. Kovács i Szterény. Oci nagodbe od god. 1868. nisu bili tako sovinistickim idejárna zadojeni, da bi im u ono vrijeme, kad su se imali da reguliraju trajni odnosi izmedju Ugarske i Hrvatske, lebdila pred ocima madjarizacija Hrvatske. Oni su postavili u §. 46. nagode kano uslon tako zvanu strucnu ili tehnicku kvalifikaciju, (Tako je.!) pa je za to u nagodi ito, da se u kraljevini Hrvatskij, ako ona neima dovoljno ljudi, koji imadu strucnu tehnicku kvalifikaciju, mogu namjestati sinovi i drugih zemalja, i Magjari, Njemci, Francezi i drugi. Za to mi nije nista novo ni to, sto je g. Kovács kazao, da i na teritoriju kraljevine Ugarske imade ljudi u drzavnoj sluzbi, koji nisu, magjarski drzavljani, koji ne znaju magjarski. Ja to koncediram, tóga ima svuda po svjetu, jer gdje neima tehnicki kvalifikovanih ljudi u samoj zemlji, to se oni moraju traziti izvan zemlje, a na rocito to vrijedi za one sluzbe, kője ili sluze javno praometnim interesima. Ta nismo mi nekakvi Afganci Sijanci, koji tóga nebi s hvacali. Mi znamo, da se kod svaké slu be u pitanju kvalifikacije moraju dati utivi nekakve ekscepci je. Kismo mi proti