Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

n 181. országos ülés 1D07 június 21-én, pénteken. tonm, da se i u pitanju kvalifikacije kod zeljeznica dade vladi neka eksepcija, ali mi trazimo da se uvazi i nas opravdani i zakoniti zahtjev, da se prizna pravo nasemu jeziku, kője ga ide po naravnom i ljudskom pravu i, kako g. Wekerle kaze, i po bozjem. Ja doduse ne ztiam, kako je g. ministar predsjednik Wekerle, koji je svoje ime u magjarskom paiiamentarizinu proslavio sa crkvenim reformama dosao na to, da se poziva sada na bozansko pravo. Ovo njegovu bigotnost ja ne mogu da razumijem, ali moram retíi, da u pitanju kvalifikacije kod zeljeznickih cinovnika, ne trebamö da konstruiramo pojmove o bozjem i ljudskom pravu, nego treba da se strogo drzimo zakona. A g. ministar predsjednik, koji je i zajednicki minístar predsjednik, pozvan je u prvom redu, da se drzi zakona narocito da cuva temeljni drzavni zakón. Dodje li medjutim do spóra, kao sto je doslo na pitanju kvalifikacije zeljeznickih cinovnika g. Wekerle ce znati, kakvi mu modusi stoje na razpolaganje, da se spór izravna i opet stvori zakonito stanje. Kazao je nadaíje g. Kovács, da je u pitanju namjestenja domacih sinova nagoda jasna. Jest nagoda je jasna u tom pitanju, ali se ne nioze interpretirati onako, kako to hoce g. Kovács. A i nekaze se u nagodi onako, kako je on to rekao. Ne kaze se u nagodi, da se samo pomogucnosti imadu namjestati sinovi kraljevine Hrvatske i Slavonije u zajednicke sluzbe nego se kaze, koliko je to samo moguce, dakle toliko ili se ima namjestati, koliko ih bude tehnicki kvalifikovano. (Tako je!) Kad sam dodirnuo na ovakav nácin ovo pitanje, onda moram izjaviti, da mi ono, sto je g. drzavni tajnik Szterény izvolio nama kao nekakav dar nasemu narodu obecati, da mi te njegove koncesije, kője ce nam dati nekakav növi zeljeznicki kurs, gdje ce se moci nauciti magjarski jezik, ne mozemo primiti, jer bi se time odrekli najövrsccg svoga uporista, stajalista zakonskog, od kojega ne cemo i ne smijemo odstupiti ni u kakvom slucajiu Jos je rekao g. drzavni tajnik Szterény. da je g. ministar trgovina dragovoljno ucinio nuzdne korake, da nam se omoguci ucenje magjarskog jezika i po tom stupanje u sluzbu zeljeznicku. Uz to da je udovoljio nasoj zelji, da namjestenici u Hrvatskoj i Slavoniji imadu znati hrvatski ili srbski i u opcenju sa obcinstvom upotrebljavati onaj jezik, koji je tanio zvanican. Takocje g. drzavni tajnik nama zastupnicima kraljevine Hrvatske i Slavonije osigurao koncesije, koju imamo donjeti nasim zemljacima. No ja moram na to odgovoriti, da nasi zemljaci nisu ni u kakvom kolóniai nom odnosaju prema Ugarskoj, da bi se oni mogli zadovoljiti s ovakovom koncesijom, nego je nasi otadzbine prema Ugarskoj drzavo-pravan, ugovoran i savezan. (Helyeslés és taps a jobbhoz épen.) Izato s slucajevima sporova i sukoba, u slucajevima razlicne interpretacije samog osnovnog drzavnog zakona, ne cemo mi stvar rjesavati ovakovim koncesijama, nego ce mo poci putem zakonitim, koji je odredjen u §. 70. nagode. Premda je to bilo po odavna, ipák moram da se obazrem u ovoj prilici na vrlo postovanog g. profesora Nagya, koji je uz pljesak citave kuce govorio o hrvatskom pitanju i o predlozenoj osnovi o zeljeznickoj pragmati-ci. G. profesor Nagy, koji je, kako se cuje i priznaje sa magjarske strane, autoritet medju magjarskim juristima, i koji je bio i drzavni tajnik, nije nasao boljih razloga da obori nase stanoviste nego se najvise j^ozivao na razloge tako zvane shodnosti, na razloge administrativne i strategicke. Ja mislim, a to bi mi i g. profesor Nagy priznao, da obziri admínistrativni u óvom pitanju u obce ne mogu odluciti. Koliko bi pako mozda bolje bilo, da se u svim sluzbama uredjuje jednim jezikom, a tako i u zeljeznickoj sluzbi, u toliko bi to jirimio i ostali prosvjetljeni svjet i nebi se toliko trgao da svaki pribavi svom jeziku sto veci objam kretanja i sto veca prava. Bas u óvom slucaju pitanje administrativnih obzira ne igra nikakvu ulogu. na protiv to pitanje ide u prilog zalitjevima Hrvatske, Ali kad bi stanoviste g. Nagya bilo izpravno, onda bi se to pitanje moralo rijesiti u mnogo vecem obsegu a ne samo za kraljevinu Hrvatsku i Ugarsku, onda bi najbolje bilo da na svakom kontinentu bude po jedan sluzbeni jezik, te bi sve zeljeznice sluzbovale tim jezikom i onda bi bilo najmanje sukoba karambola i zeljeznickih nesreca na taj nácin to pitanje ne riesi, ja ne znam, za sto bi se Ugarska i Hrvatska izlucila i ostalog kontinenta, ja ne znam za sto bi bas samo kod nas imali administrativni obziri da odluce, kakav ce jezik biti na zeljezvicama. Sjjomenuo je jednom prilikom g. ministar Kossuth, a ja drzim da on to dobro znade, jer je bio u Italiji, da u Italiji ima i druga kvalifikacija za sluzbu zeljeznicku ősim talijjezika. Dakako da ima. Ni smo nimi proti tomu, da se postavi jos koji uvjet kvalifikacije za slzbu zeljeznicku, da se trazi znanje jos kojega jezika, ako je to u interesu prometa. Neka bude i to, {Mozgás. Elnök csenget.) ali mi smo proti tóga da osnovni uvjet za kvalifikaciju zeljeznicara bude uvjek, koji imade znacaj madjarskog sluzbenoga jezika, da taj uvjet bude kakav drugi, a ne znanje hrvatskog ili srbskog jezika. To je protio cega se mi borim o. Izvolite vi stati na stanoviste zakona i kodificirajte kao uvjet kvalifikacije za zeljeznicare znanje nasega jezika, po onda mozete stavljati sekundarne uvjete koliko god ho ceté. Mi ne cemo proti tomu nista imati, jer ako to vrijedi za nas, vrijedice i za vas. Ali