Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-181
10 181. országos ülés 1907 janiiis 21-én, pénteken. Tako bi g. drzavni rajnik Szterény i zajednicka vlada morali postupati, kad bi u njih bilo volje i raspolozenja za to, da se osnovni drzavni zakón u podpunoj cistoci odrzi. Postupalo bi se onako, kao je to istaknuo g. ministar Wekerle u svojoj uvodnoj besjedi u óvom parlamentu. Medjutim g. drzavni tajnik Szterény nece da se ovako postupa, on bi htio sasvim drugim pntem da rijisi stvar, on bi htio da stane na put illegalni, kojim putem bi mi i stvorili prejudic za konacno uredjenje nasih odnosaja tj. za konacno rijesavanje nasih gravamina, koja potjecu zbog povreda nagodbe. Mi nato ne mozemo pristati. Mi smo zastupnici kraljevíne Hrvatske, koji smo za podlogu svog rada uzeli osnovi drzavni zakón, posto je to najjaca podloga i ne mozemo od tog stanovista odustati makar nam se prijetilo, kaosto to je ministar predsjednik ucinio u svom govoru i sa represalijama. Najjace stanovist u jednoj borbi je ono, kője pocivá na postivanju, na obozavanju samoga zakona. (Taps a jobbközépen.) Gr. drzavni tajnik misli, da se óvom zeljeznickom pragmatikom ne dira u nagodbu. Mo jjako drzimo da se time brisu najvazniji paragrafi na stetu Hrvatske. U tom slucaju treba dakle uciniti ono, sto joredvidja sam zakón, treba da se po § 70 prijatelski. lojalno, kako se pristoji saveznicima riesi ovo sporno pitanje jer u zajednickom saboru, gdje je vas 400 na prama nania 40, nije to rjesavanje niti lojalno niti zakonito. Supilo Franjo: Nije lojalno! Egy hang (balfelöl): Hány magyar képviselő van tinálatok? (Zaj.) Pribičevič Svetozar: G. drzavni tajnik Szterény jos se je zacudio zbog necega, naime zbog tóga, sto mi u opce imamo kuraze, da u pitanju zeljeznickoinu u ime kraljevine Hrvatske stavljamo nekakove zahtjve. Drzavni tajnik Szterény stoji na stanovi stu, da pitanje zeljeznicko u obce ne spada u kompetenciju kraljevine Hrvatske, da je to pitanje, kője se tice izklucivo i lih samo kraljevine Ugarske. On doduse znade kao sto i ministar Kossuth za 9 nagodc. koji kaze da su zeljeznice zajednicki posao izmedju kraljevine Hrvatske i kraljevine Ugarske, No i ako on to znade, on je ipák prijatelj teorije, da su zeljeznice privatno poduzece drzave i kao prijatelj takove teorije ne moze on priznati Hrvatskoj, da imade pravo nekoga upliva na privatno poduzece te drzave. Gr. ministar rgovine Kossuth priznao je doduse u stvari zeljeznice njesto kao zajednicko, t. j. rekao je, da je zajednicko koncesioniranje zeljeznica, a sve drugo sto se tice zeljeznica, da je magjarska stvar. Babic Ljubo : To je krasno ! (Zaj.) Pribičevič Svetozar: Koliko je nama poznato, nagodba nista ne govori o pojedinim stranama zeljeznickoga pitanja. nego nopce o citavom tom pitanju kao zajednickom. Kad bi nagoda mislila da je koncesioniranje zajednicki posao, ona bi to izjavila, a taksatirno bi navela sve strane zeljeznickog pitanja, kője iz zajednice izlucuje. Ja nisam prijatelj teorije, da su zeljeznice jjrivatno poduzece, drzave jer su protiv te teorije svi moderni ucenjaci, koji su pisali o zeljeznickom pitanju. Istina je doduse, da zeljeznica moze biti poduzece drzava, a i to je istina, da se sa zeljeznicom upravlja prema nacelima j)rivatnoga gospodarstva i da donekle kod tóga odlucuje princip fiskalnih interesa. Ali nije istina, da su zeljeznice, kako je izvolio naglasiti g. ministar Kossuth, nekakova trgovacka firma, kojoj je vlastnikom izkljucivo ugarska drzava. Ja cu jDokusati, da provitno stanoviste obrazlozim. Ako zeljeznice nisu zajednicki posao izmedju kraljevine Hrvatske i Ugarske, ako su njesto sto dira lih u krug interesa kraljevine Ugarske. ako je to samo ugarsko pitanje, pitam ja i g. drzavnog tajnika Szterénya i ministra trgovine Kossutha, kako dolazimo do tóga mi, reprezentanti kraljevine Hrvatske. da ras pra vljamo ovdje na drzavnom saboru o zakonskoj osnovi. kojom se regulise pitanje drzavnih zeljeznica? Ako je to izkljucivo stvar Ugarske, kao na primjer pitanje skola, onda neka to razpravlja sam ugarski sabor bez zastupnika kraljevine Hrvatske (Egy hang: A ne zajednicki !) Poznata je nj)r. stvar, da je o Apponyijevom skolskom zakonu odlucivao samo ugarski sabor bez prisustvovanja nas zastupnika kraljevine Hi'vatske. Ak o je pitanje zeljeznicke izkljucivo pitanje ugarsko, ako je to jirivatno vlastnictvo samo Ugarsko, kao to da se mi bavimo sa riesavanjem tóga pitanja i da vama smetamo u uredjenju tóga pitanja? (Taps a jobbközépen.) Kad bi to stojalo, sto je g. Szterény i ministar Kossuth kazao, onda bi predsjednictvo ovoga sabora valjda vrsüo svoju drznost i nebi dopustilo, da mi razpravljamo o osnovi, nego bi nam zakrcilo fvaku riec. Ja prisustvujem ovoj raspravi vec tri nedjele i neprestance slusam kako se govori s one strane, da se nas nista ne ticu zeljeznice i da kraljevina Hrvatska neima nikakovog prava kocl zeljeznickog pitanja. Tri nedjele slusam ja to u óvom zajednickom saboru, ja, koji imadem evo pravo, da odlucujem o tom pitanju. kao i svaki drugi gospodin zastujmik. Gospoda ce valjda htjeti da nam rastumace kako to, da njihovo stanoviste dolazi u protivnost sa faktumom, kojega sam naveo. Do sada nijedan od gospode nije o tom govorio, pa niti sam Kossuth ni Szterény nisu ovaj ne sklad ovaj sukob izmedju njihovoga sna in danasnje javé dokusali saboru da rastumace. Ja cu prihvatiti stanoviste g. Szterénya, pa mogu i to koncedirati, da su zeljeznice privatno poduzece drzave, posto je on to naglasio
