Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-184

144 í#4. országos ülés 1907 június 25-én, kedden. se on materijalno dize — sve ste to vi izjavljivali, ali gospodo, s cinima protivno dokazujete, a narocito s óvom zakonskom osnovom o zeljeznickim namjestenicima. Ova zakonska osnova o zeljeznickim namjestenicima obara sve ono, sto ste vi dosele dobra i lijepa o hrvatskom narodu izjavljivali. Ali mislíli ste valjda onda, da je hrvatski narod dijete, pa da ce vjerovati samo vasim rijecima, a da ne ée gledati na ciné. U totn lezi razlog, da ste vi ovu zakonsku osnovu donjeli, jer ste tako mislili. Ali vi ste se u tom prevarili. Mi smo vec rijeci i obecanja siti, pak smo gledajuc, kako ste nam dosli s óvom zakonskom ^ osnovom u susret, za to tako ostro istupili. Cekali smo na ciné i vi ste zbilja s njime i dosli tomu je ova zakonska osnova najboljim dokazom. Babic Ljuba: Polónyiev govor je najbolji dokaz! Tuskan Grga: Vi opravdavate ovu zakonsku osnovu time, da je to privatno poduzece, kako je i svako drugo poduzece trgovacko, da organi zeljeznicki, zeljeznicki namjestenici nisu drzavni cinovnici, da je to uopce privatno poduzece, kője néma s drzavoni kao takovom nista zajednickog, i uslijed tóga, da se na njega ne proteze zakonski cl. I. odnosno XXX : 1868. t. j. nagoda. Gospodo! Ja drzim, da su ovo pitanje glede namjeztenika zeljeznickih u odnosu prema drzavi moji drugovi tako jasno rastumacili, da bi suvisno bilo, poblize ovim pitanjem se paviii o tom dalje raslagati. Reci cu samo to, da je glavno, u cije ime i za koga rade zeljeznicki cinovnici, ciju i kakovu zadacu oni ispunjuju? To je odlueno, a niposto status, niposto penzija, niposto imenovanje," jer, gospodo, toliko mislim valjda znadete, da je bilo vremena, da je bilo drzava gdje su se sve sluzbe i sudacka i upravna i financijalna prodavale, a ipák su to nsprkos te prodaje bili drzavni organi. (Helyeslés a jobbközépen.) Ovakova dakle izmotavanja, drzim, da nijesu dostojna ozbiljnik ljudi, a narocito ne onih, koji imadu duznostvoditi drzavne po slove. Gospodo! Ako itko imade razloga respektirati temeljni zakón odnosno nagodu od god. 1868 to ste, gospodo, svi ovdje, jer vi ste djeca onih koji su ovu nagodu stvorili. Vi njima dizete spomenike od mjedi i granita, a óvom zakonskom osnovom rusiti njihovo za vas najbolje djele naime nagodu od godine 1868. Vi ste to djelo vec i dosele rusili. Xénia u nagodi paragrafa skoro, koga nijeste svojim radom porusili, drzali ste se samo onih dviju triju paragrafa koji za vas govore. Na te paragrafe ste se uvijek pozivali, a mislim da se i sad na njih pozivao gospodin Polónyiu, t. j. na onaj, koji kaze, da je Hrvatska spojena s Ugarskom u ne razdruzivu svezu, i onda onaj, koji kaze, da su Hrvati duzni ovamo posiljati SYOJe zastupnike, i da mi nismo delegati nego da smo zastupnici. Na te se zakonske ustanove vi uvijek jjozivijete, njih niste povrijedili, docim oni, koji bi isii u kőrist Hrvatske, ti za vas kao da i ne obstoje. Da je moglo doci do nagode, tu je trebalo jako mnogo tóga. Onda su vasi stari radili upravo tako kako radite i vi sada. Gospodo! Da su u Hrvatskoj mogli náci ljude, kője ce btjeti s vama nagodu sklapati, trebalo je tu izmisliti stvari, kakove i vi sada izmisljate. Izmislilo se je onda narocito tako zbani bijeli list i nametnulo se je Hrvatskoj okroirani izborni red kontumaciralo se skoro polovicu hrvatskog naroda, a bilo je kod tóga i nasilja, i te kakovib nasilja. Sve to bilo samo za to, da se moze náci ljudi, koji ce s vama sklopiti nagodu, i koji su je sklopili god. 1868. Razumije se samo po sebi, gdje su se rabila ovakova sredstva, tu narod sam za ovakovu nagodu, kakova je sklopljena, nije bio, jer, gdje se razlicita sredstva rabé a narocito sila, tu se vec unapred mora znati, da tu nije bilo onako, kako bi se to zahtjevalo kod jednog medjunarodnog ugovora, Naravno, da ste uslijed takovili cina dobili ljude, koji su se razumjeli u drzavnicke poslove, bas tako, kao i oni, koji kazu, da ova nagodba nije medjunarodni ugovor, ugovor iz medju kraljevine nego neka koncesija. Da vam primjerom kazem kakovi su ljudi sklapali ovu nagodu godine 1868., navesti cu Vam ovo: Kad se u regnikularnoj deputaciji raspravljalo financijalno pitanje i kad se doslo do tóga, sto i kako ce se ovo pitanje rijesiti, Vas je narodni mudrac nudio Hrvatskoj i rekao, neka porez na pivo, rakiju, slador i duban budc zajednicki posao, a ostalo neka bude autonomno, sto ostane, od tib porez a da ce Hrvatska prepusti Ugarskoj u zajednicke troskove. Pa sto se dogodilo ? Kako ovse ponjeli na ovu dosta lijepu ponudu hrvatski izaslanici koji su sklapali ovu nagodu? Njihova vecina izjavila se je, da ona tóga ne prima, i zadovoljila se sa pausalnom svotom od 2,200.000 forinti. A znate li zasto? Kazali su —• tako je bar onda cijeli Zagreb govorio — neka si Magjari sami pobiru porez, mi ga necemo pobirati, jer bi se time narodu zamjerili. Kako se pak danas j>orez pobire, to znamo. Kako rekoh, gospodo, tako je bilo sa nagodbom, pa bila ona u cjelosti svojoj povoljna ili nepovoljna, to stoji, da je glede jezika jasna u kőrist Hrvata. Svako slovo, svaki redak, svaki paragraf ovoga zakona rek bi kao da vice: hrvatski jezik suveren je na hrvatskom teritoriju i izkljucuje svaki drugi jezik, hrvatski jezik na hrvatskom teritoriju je gospodar, nejma drugom jeziku mjesta pokraj njega. (Helyeslés a jobbközépen). Gospodo, uzprkos tóga, sto je hrvatski jezik propisan kao izkljucivi na hrvatskom teritoriju, uzprkos tóga zeljeznice su skroz i skroz damas