Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-184

ÍS4. országos ülés 1907 június 25-én, kedden. 145 u magjarskim rukama i tamo samo oni mogu biti unapredjeni, koji znadu magjarski — ovo stanje je protuzakonito. I vi óvom zakonskom osnovom hocete, da mi privolimo, da se to nezakonito i nepravedno stanje uzakoni, i to oprav davate time, da to nisu drzavni organi. Ja cu gospodo, upozoriti na §. 43. nagodbe, koji kaze da poslove zajednicke u Hrvatskoj vodi sredisnja u Budimpesti stolujuca vlada sredstvom vlastitih svojih organa. Ja na ovo polazem veliku vaznost. jer ove rieci dokazuju, da samo sredisnja vlada koja stolnje u Budimpesti ima pravo izdavati odredbe, ima pravo vladati na hrvatskom teritoriju. Izkljucena je svaka druga vlast ma bilo s koga drugoga mjesta. Sredisnja vlada mora, ako i nebi bili zeljeznieki namjestenici njezini organi, da inoze i da smije na hrvatskom teritoriju vladati i izdavati odredbe stvoriti jedan organ, a taj organ mi gazalitjevamo od davnih vremena, jest zeljeznicko ravnateljstvo u Zagrebu, pa ako vi hocete odgovari §-u 43. i 46- Vi bi morali takov organ u Hrvatskoj stvoriti, jer ako vi takovog organa neimate, slijedi, da nejmate pókom izvadjuti vlastite zapovjedi kad bi vi zeljeznice jxrodali Japancima onda bi oni zapovijedali tim zeljeznicama, a nebi bilo, kako kaze §. 43, da samo vlada u Budimpesti stolujuca moáe njima upravljati. Bila bi dakle upravo vasa duznost da osnujete zeljeznicko ravnateljstvo u Zagrebu. Visoki sabore! Oni, koji su donjeli ovu zakonsku osnovu i koji su ucinüi, da bude ona predlozena ovoj visokoj kuci, zaboravili su na hiljad godisnju borbu koju je hrvatski, narod vodio za svoj jezik, jer i borba za staro slavenski jezik u crkvi nije nista drugo, nego borba za svoj rodjeni hrvatski jezik i makar su tu borbu vodili proti Hrvatom i germani i latini, hrvatski je narod usprkos toj neizmjernoj sili ipák u toliko pobjedio, da jos i danas u nekom obsegu hrvatski jezik vlada u crkvi. Ja mislim, da drzavnik, koji imade stvarati i pripravljati zakone za narod, imade i mora voditi racuna o osjecajima onoga naroda, za koji misli zakón stvoriti. Medjutim ne samo da stvoritelji ove zakonske osnove nisu racunali sa osjecajima hrvatskoga naroda, nego oni nisu ni ti na zakón gledali, koji narocito naredjuje, da u Hrvatskoj imade gospodovati samo hrvatski jezik. Ne samo to, nego oni nisu uvazili ni stogodisnje bőrbe, za magjarski jezik u Hrvatskoj i oni stvarajuci ovu zakonsku osnovu, kao da nisu znali za tu borbu, koja je god. 1790. pocela i nastavljala se sve do god. 1868. kad se mislilo, da je tim zakonom naime nagodom konacno taj rat riesen. 2aliboze nije riesen i zakón je ostao samo na papiru i ova zakonska osnova je jedan dokaz, da ona gospoda, koja su ju donijela nisu ni znala, zasto je sklopljena KÉPVH. NAPLÓ. 1906 1911. XI. KÖTET. nagoda god. 1868. Gospodo, da nije bilo bőrbe tecajem proslog stoljeca nebi bilo ni nagode. Ja mislim, kad su gospodo doniela ovu zakonsku osnovu sada, da ni su dodro pogodili mislim, da nije bilo nezgodnijeg vremena zato nego je bas sada. Gospoda,, su morala znati, da ce ova zakonska osnova duboko dirnuti u custvo hrvatskoga naroda, pak su morala tom izbjegnuti, nu sastavljaci su nam tom zakonskom osnovom navjestili upravo rat. Mi smo prisiljeni da ga primimo, prém da ga zalimo. Mi se ga ne bojimo, a ne bojimo se ga zato, jer nas je vas Khuen pripravio za tu borbu. On je ueinio svojim sistemom u Hrvatskoj, da se mi neimamo nicega bojati zato, jer neimamo nista izgubiti. Gospodo! Magjarski absolutizam u Hrvatskoj, koji je provadjao vas Khuen, po osvjedocenju cijelog naseg naroda bio je gorji, nego onaj, kojega je provadjao Bach sa svojim zandarima u Hrvatskoj. Kaze se kod nas da su Bachovi zandari ubijali tijelo, ali Khuen i njegovi husari ubijali su i dusu i tijelo. (TaJco je!) u vrijeme Khuena u Hrvatskojni je se gledalo covjeka samo unistiti, nego najprije moralo se ga osramotiti i kad se ga osramotilo, onda tek unistio, daklem moralnu i materijalnu smrt zahtjevao je Khuen, a tóga nije bilo za Bachovog apsolutizma, koji je bio posteniji nego Khuenov. Gosj>odo! Óvom zakonskom osnovom uvadja se magjarski jezik kao sluzbeni jezik u Hrvatskoj. Vi to mozete krstiti bogzna kakovim nazivom, al cinjenica je cinjenica, naime tko u Hrvatskoj hoce sluziti, mora razumjeti magjarski jezik. To za mene i za svakog paroetnog covjeka znaci, da je magjarski jezik sluzbeni, sve i onda, kad nam to nebi prije priznali sarai u obrazlozenju ove zakonske osnove. Visoki sabore! Kad se mi pozivamo na nagodu na pojedine njezine ustanove, JJO kojima imade hrvatski jezik izkljucivo pravo na teritoriju Hrvatske, onda vi jednostavno kazete, da ta nagoda nije nista drugo, nego koncesija, a onaj, koji koncesije daje, to se razumije, moze i natrag űzeti, to jest o njemu ovisi, hoce li se na nju obazirati ili nece. Vi dakle kazete, to su koncesije, a mi da smo vasa provincija i sto vi hocete, to da i mozete raditi. Gosj>odo! Ako je tomu tako, ako smo mi provincija, ako su ustanove u nagodi sadrzane koncesija, onda se svakako morate pitati, odnosno mi vas pitamo, kako je bilo u Hrvatskoj onda, kad nije bilo tih koncesija, kako je bilo u Hrvatskoj prije god. 1868. Kako je bilo u proslom stolecu, naime do god. ] 790. ? Gospodo ! Nasrtali ste skoro svaki CB;S S£L saborskim zakljuccima, s ovim ili onim naredbama na nas jezik, nasrtali ste tako, da bi ovi nasrtaji bili smjesni, kad u svojim posljedicama nebi bili upravo grozni, naime u 19