Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

í8i. országos ütés 1907 fceni jezik u Hrvatskoj, nego da se samo odred­juje kvalifikacija za zeljeznicke namjestenike i tü odredjuje se, da je kvalifikacija znanje madjarskoga jezika. Pitam ja g. drzavnoga taj­nika Szterénya, neka mi kaze i neka oclgovori sasvin lojalno, zasto se kao kvalifikacija za zeljezniéku sluzbu zahtjeva magjarski jezik? Drzim da se zahtjeva ta kvalifikacija samo zato, sto se stoji na stanovistu, da je sluzbeni jezik kraljevskih drzavnik zeljeznica madjarski. Kad na tom stajalisti nebi bio g. drzavni tajnik Szterény, neznam kako i zasto ne bi dosao do tóga, da trazi kao kvalifikaciju eng­gleski, franceski, ili drugi koji jezik nego samo madjarski. Ono sto je g. drzavni tajnik kazao, da ce se pored te kvalifikacije dakle uz madjarski jezik traziti i znanje srbskog, ili hrvatskog jezika, to za nas, za prestavnictvo kraljevine Hrvatske, ne znaci nista. Onako, kako je to u ovaj zakon­skoj osnovi navedeno i stilizirano, to znaci samo koncesiju prema Hrvatskoj i to lih iz trgo­vackih i prometnih interesa. Da je kraljevina Hrvatska n bilo kojem odnosaju sa Njemackom, Austrijom, ili sa Franceskom, ili ma kakovom drugom drzavom, dobila bi ona tu istu kon­cesiju. Englesi to u Indiji davaju urodjenicina ih u interesu prometa. To su dakle koncesije, a razumije, se da ovakove koncesije naprama nasemu jeziku nemogu umiritimene i moje prijatelje, te izazvati prijateljsko raspolozenje napram ovoj zakonskoj osnovi. Stovise, mi vidimo u toj koncesiji degradaciju hrvatskoga ili srbskog jezika, premda ovaj iraade suvereno pravo na poclrucju kraljevine Hrvatske i Sla­vonije. Hangok: Tako je! Zivio! Pribičevič Svetozar: Gr. drzavni tajnik Szterény, isao je jos i dalje u svojem v razlaganju, isao je i dalje u svojem cudjenju. Cudio se je naime za to, sto mi pokazujemo nekakovo ne­razpolozenje prema toj zakonskoj osnovi sa gle­dista, da je jjovredjen zakonski clanak 1:1868, odnosno zakonski cl. XXX: 1868. Ja neznam, kako gospodin Szterény dolazi do tóga neprestanoga i kolosalnoga eudjenja, ti mislim, da su moji postovani drugovi na ovoj strani visoke kuce nepobitno dokazali, da je povredjen temeljni drzavni zakón, a g. Szte­rény kao protu odgovor iznio je samo to, da nije povredjen i da nece biti povredjen radi tóga, jer je vlada u ovoj visokoj kuci na usta g. ministra trgovine Kossutha Ferencza izjavila, da taj zakón ne misli i nece vrijedjati óvom osnovom. Dakle iz te izjave misli g. drzavni tajnik da proizlazi, da nagodbeni zakón nece biti povredjen. Sto vise, vlada da je tako koncili­jantna, te da je pripravna i u sam zakón ovaj staviti pasus, kojim ce izjava njezina biti potvrdjena. Dakle g. drzavni tajnik Szterény koce, da mi ovjde tri nedelje dana neprestance KÉPVH. NAPLÓ 1906 1911. XI. KÖTET. június 21-én, pénteken. 9 dokazujemo, kako se óvom zeljeznickom pragma­tikom povrijedjuju nas jezik, i onda nejedamput da priznamo kato se njom nepovredjuje zakon­ski clanak I : 1868. G. drzavni tajnik Szterény neznam kako­vima nas smatra, ali sa svakako nije nas tak­sirao visoko, kad se je usudio pomisliti, da bi mi zastupnici kraljevine Hrvatske mogli pristati na ovaka j>onizavanja. Ja cu g. dráavnomu tajniku Szterényu koncedirati, sto jos neznaci nikakovo priznanje, da u pitanju jezika u kraljevini Hrvatskoj polazi jedna i druga strana sa razliéitog stano­vista interpretacije nagodbe i da u tom pitanju interpretisanja nagodbe izmedju drzavnoga taj­nika Szterénya te mene i mojih drugova postoji razlika. íío g. drzavni tajnik htio bi, da svojom interpretacijom kijesi ovo pitanje, da zajednicki sabor interpretira nogodbu i na osnovu svoje interpretacije mijenja nagodbu. Mi pak na tom gledistu stojimo, da zajednicki sabor néma jarava interpretirati nagodbu niti jemijenjati, jer nagoba nije samo zakón nego je i ugovor. Hangok : Tako je! Pribičevič Svetozar: Sto je zakón? Zakón je jednostrana izjava drzavne volje, pa se moze i jednostrano mi jenjati. Ugovor a pako . . . (Zaj. Elnök csenget.) to je ujedinienje vise volja drzavnili i ugovor, kao ujedinjenje vise indivi­dualnili volja, moze se samo na takav nácin mijenjati, kako je stvorem, tj. intervencijom sviju faktora, koji su ga sklopili. Zar se ne radi o promjeni, kad dodje do raznili interpretacija, pa kad se to rijesiti treba ? Ako zastupnici Hrvatske, kao predstavnici jedne strane i zastupnici Ugarske kao pred­stavnici druge strane dodju do spóra povodom, razlicitih interpretacija, samo jedan nácin moze biti, kojim se moze rijesiti, koja je interpreta­cija prava, a to je putem regnikolarnili depu­tacija, onim modusom procedendi, koji je pred­vidjen u §. 70. nagodbe. Mislim da je to poznato i drzavnom taj­niku g. Szterényu, pa kada je on znao za ova­kove stipulacije u nagodbi, onda je on da je imao volje za susretljivost prema zastupnicima Hrvatske, kao drzavni tajnik, koji je i zajednicki drzavni tajnik, sto ne smije da zaboravi, morao kazati: ova zakonska osnova o pragmatici dovela je do spóra izmedju kraljevine Hrvatske i kralje­vine Ugarske. Zastupnici jedne i druge kraljevine razli­cito interpretiraju §. 9., §. 56., 57. i 46 nagodbe. Posto mi u zajednickom saboru nemozemo stati na stanoviste Staatsstreicha mi jenjati nagodbu, dakle nemozemo rijesiti ovdje jezicno pitanje u zeljeznickoj pragmatici, to vlada predlaze, da se predlozena zakonska osnova skine sa dnevnoga reda i da se rijesenje gornjih pitanja uputi kompetentnim faktorima, koji su predvidjeni u §. 70. nagodbe. 2

Next

/
Thumbnails
Contents