Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-181

8 181. országos ülés 1907 június 21-én, pénteken. Még csak egyre akarok kiterjeszkedni. Azzal j vádoltak minket horvátországi képviselőtársaim, hogy mi itten a Drang nach Osten politikáját foly­tatjuk. Mikor a nemzeti küzdelem a maga teljessé­gében forrt, akkor a régivel ellentétes irány vette hatalmába a lelkeket. A régi szabadelvűpártnak az volt a politikája, hogy mindenben a német­országi szövetségre akart támaszkodni. Ezt a sza­badelvűpárt politikai dogmának tekintette, és még ma is azt látjuk, hogy olyan férfiaknál, kik ebben az érában, ennek a hatása alatt növekedtek fel, hogy ettől a dogmától teljesen elszakadni nem ké­pesek. A nemzeti küzdelem idejében mi azt az elvet állítottuk fel, hogy mi nem akarunk ellensé­gesek lenni Németországgal, a német áramlattal szemben, azonban a mi jogainkat annak a barát­ságank kedvéért nem akarjuk feladni; tehát csakis addig leszünk Németországgal jó viszony­ban, barátságban, szövetségben, mig Németország nem akar minket jogainkban háborítani, a mi nyel­vünk használatát, terjedését, a mi politikai czél­jainkat megakadályozni. Ezen felfogás azt is magá­ban foglalta, hogy nekünk szükségünk van ezen czélból arra, hogy mindazokat csoportosítsuk, a kik­nek ugyanez a felfogásuk, a kik nem akarják az ő nemzeti önállóságukat a Kelet felé törő Német­országnak alárendelni. Ez vezetett minket törekvéseinkben, ez volt alapja a horvátországi képviselőkkel megkötött egyezségnek, illetőleg folytatott megbeszéléseknek is. Ebből azonban nem az következik, hogy mi ennek az iránynak a kedvéért belenyugodjunk abba, hogy mi gyengék legyünk. Hiszen csakis ugy vagyunk képesek önálló politikát űzni, a mely elég erőssé tesz minket, hogy megvédhessük a mi érdekeinket, ha van egy erős központ, a mely körül alakulhat az a gyűrű, az a dunai szövetség, a mely Kossuth Lajosnak volt az ideája és a mely vezetett minket nemzeti küzdelmünkben, a mely­nek czélja az, hogy itt Európa közepén létre­hozzunk egy erős állami szövetséget, mint hatalmi egységet. Ha mi, a központ, gyengék leszünk, akkor lehetetlen lesz vezetni ezt a szövetséget. A horvátországi képviselők azok, a kik gyengiteni akarják a központot, a kik azáltal, hogy a magyar­ság ellen támadnak, ezt a magyarságot képtelenné akarják tenni arra, hogy vezessen egy ilyen alaku­lást, a mely képes megakadályozni a Drang nach Osten-t és azért nem mi vagyunk azok, a kik a Drang nach Osten politikáját szolgálják, hanem a horvátországi képviselők. Elfogadom a javaslatot. Elnök : Következik ? Hammersberg László jegyző: Pribicsevics Szvetozár! Pribicevic Svetozar." Visoki sabore! Meni je vrlo clrago, sto sam dosao u polozoj, da govo­rim iza g. drzavnoga tajnika Szterénya. Ali mi je zao, sto moram reci, da me je taj govor razocarao. Ocekivao sam, da ce biti mnogo stvar­niji sa madjarskog stanovista, a de facto imade u tom govoru najvise spirala i sofisterija. Da pokazem, kakog drzavni Szterény nije mogao náci nikakovih argumenta, da obrani stanoviste madjarsko, ja cu se drzati njegovih razlaganja. U provom redu kazao je drzavni tajnik g. Szterény, da su se talasi hrvatski uzburkali tako, kako covjek nebi ocekivao. Poanta u ovoj recenici tice se bez sumnje hrvatskoga rni­nistra Josipovica, koji je po polozaju, sto ga on zauzima u zajednickom kabinetu, a í inace bio prvi j)ozvan, da orijentira zajednicki kabinet o nasem razpolozenju i da ga informira o svernu. sto je potrebno za razbistrenje i shvacanje situacije. On dakle nije upotrebio toj svoj polo­zaj na to, da g. drzavnoga tajnika Szterénya, g. ministra trgovine i uopce citavi kabinet uputi u situaciju. I valjdaje zato jedino mogao drzavni tajnik Szterény kazati, da zajednicki kabinet, a ni on sam nisu ocekivali ovakovoga talasanja na nasoj strani. Simptomaticno je, sto hrvatski ministar vec tri nedelje prisustvuje ovoj debati. a jos nije j^ronasao za shodno ni dobro, da uzme rijec, Tri nedelje prisustvuje in debati, u kojoj sucíje­liju njegovi drugovi, kojima je obvezan za maii­dat, jer bez izbora nasega nebi mogao biti niti ciánom kabineta, a nije ni rieci smogao, da obrazlozi svoje stanoviste. Drzim da to neodgo­vara jxdozaju hrvatskoga ministra, da neodgo­vara moralnim obvezama. sto ih mora imati prema svojini drugovima i prema svojoj domovini. Hangok: Tako je! Magdic Pero: On je Ekstravurst! Pribičevič Svetozar: Jako mi je zao sto g. ministra Josipovica néma ovdje, da moze cuti moje jjrigovore, ali nádam se, da ce se on ipák sjetiti svoje duznosti i razloziti stanoviste, kője zanzima jirema ovoj zakomskoj osnovi i prema zahtjevima legalnih prodstavnika svoje otacbine Hrvatske. To bi bilo potrebno, da se znade, jer inace moranio niisliti, bar jorema s adasnjem s stanju stvari, da se hrvatski ministar Josijjovic identificira sa sadrzajem zakonske osnove, kako je predlozena óvom visokom saboru. Da nije tako, g. ministar Josipovic posta­vio bi kabinetske pitanje i dao bi svoju deme­siju, da time dokaze, kao se sa sadrzajem ove zakonske osnove neslaze. Medjutim g. hrvatki ministar Josipovic sa nekom orijentalnom non­chalancom sjedi ovdje vez ííitave tri nedelje dana i hoce bas time da pokaze, kako zakonska osnova, koja je predlozena, odgovara njegovom shvacanju drzavno pravnog odnosaja izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske. Gr. drzavni tajnik Szterény, kad se ovako zacudio, sto je veliko talasanje u nasim reovima, dao je izraza svojem zacudjenju i zbog uzroka, koji su izazvali to talasanje. On naime misli, da mi nemamo nikakovog razloga da se bunimo proti predloäenoj zakonskoj osnovi, te je kazao, da se u óvom saboru neuzakonjuje ovim slu2-

Next

/
Thumbnails
Contents