Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.
Ülésnapok - 1906-181
8 181. országos ülés 1907 június 21-én, pénteken. Még csak egyre akarok kiterjeszkedni. Azzal j vádoltak minket horvátországi képviselőtársaim, hogy mi itten a Drang nach Osten politikáját folytatjuk. Mikor a nemzeti küzdelem a maga teljességében forrt, akkor a régivel ellentétes irány vette hatalmába a lelkeket. A régi szabadelvűpártnak az volt a politikája, hogy mindenben a németországi szövetségre akart támaszkodni. Ezt a szabadelvűpárt politikai dogmának tekintette, és még ma is azt látjuk, hogy olyan férfiaknál, kik ebben az érában, ennek a hatása alatt növekedtek fel, hogy ettől a dogmától teljesen elszakadni nem képesek. A nemzeti küzdelem idejében mi azt az elvet állítottuk fel, hogy mi nem akarunk ellenségesek lenni Németországgal, a német áramlattal szemben, azonban a mi jogainkat annak a barátságank kedvéért nem akarjuk feladni; tehát csakis addig leszünk Németországgal jó viszonyban, barátságban, szövetségben, mig Németország nem akar minket jogainkban háborítani, a mi nyelvünk használatát, terjedését, a mi politikai czéljainkat megakadályozni. Ezen felfogás azt is magában foglalta, hogy nekünk szükségünk van ezen czélból arra, hogy mindazokat csoportosítsuk, a kiknek ugyanez a felfogásuk, a kik nem akarják az ő nemzeti önállóságukat a Kelet felé törő Németországnak alárendelni. Ez vezetett minket törekvéseinkben, ez volt alapja a horvátországi képviselőkkel megkötött egyezségnek, illetőleg folytatott megbeszéléseknek is. Ebből azonban nem az következik, hogy mi ennek az iránynak a kedvéért belenyugodjunk abba, hogy mi gyengék legyünk. Hiszen csakis ugy vagyunk képesek önálló politikát űzni, a mely elég erőssé tesz minket, hogy megvédhessük a mi érdekeinket, ha van egy erős központ, a mely körül alakulhat az a gyűrű, az a dunai szövetség, a mely Kossuth Lajosnak volt az ideája és a mely vezetett minket nemzeti küzdelmünkben, a melynek czélja az, hogy itt Európa közepén létrehozzunk egy erős állami szövetséget, mint hatalmi egységet. Ha mi, a központ, gyengék leszünk, akkor lehetetlen lesz vezetni ezt a szövetséget. A horvátországi képviselők azok, a kik gyengiteni akarják a központot, a kik azáltal, hogy a magyarság ellen támadnak, ezt a magyarságot képtelenné akarják tenni arra, hogy vezessen egy ilyen alakulást, a mely képes megakadályozni a Drang nach Osten-t és azért nem mi vagyunk azok, a kik a Drang nach Osten politikáját szolgálják, hanem a horvátországi képviselők. Elfogadom a javaslatot. Elnök : Következik ? Hammersberg László jegyző: Pribicsevics Szvetozár! Pribicevic Svetozar." Visoki sabore! Meni je vrlo clrago, sto sam dosao u polozoj, da govorim iza g. drzavnoga tajnika Szterénya. Ali mi je zao, sto moram reci, da me je taj govor razocarao. Ocekivao sam, da ce biti mnogo stvarniji sa madjarskog stanovista, a de facto imade u tom govoru najvise spirala i sofisterija. Da pokazem, kakog drzavni Szterény nije mogao náci nikakovih argumenta, da obrani stanoviste madjarsko, ja cu se drzati njegovih razlaganja. U provom redu kazao je drzavni tajnik g. Szterény, da su se talasi hrvatski uzburkali tako, kako covjek nebi ocekivao. Poanta u ovoj recenici tice se bez sumnje hrvatskoga rninistra Josipovica, koji je po polozaju, sto ga on zauzima u zajednickom kabinetu, a í inace bio prvi j)ozvan, da orijentira zajednicki kabinet o nasem razpolozenju i da ga informira o svernu. sto je potrebno za razbistrenje i shvacanje situacije. On dakle nije upotrebio toj svoj polozaj na to, da g. drzavnoga tajnika Szterénya, g. ministra trgovine i uopce citavi kabinet uputi u situaciju. I valjdaje zato jedino mogao drzavni tajnik Szterény kazati, da zajednicki kabinet, a ni on sam nisu ocekivali ovakovoga talasanja na nasoj strani. Simptomaticno je, sto hrvatski ministar vec tri nedelje prisustvuje ovoj debati. a jos nije j^ronasao za shodno ni dobro, da uzme rijec, Tri nedelje prisustvuje in debati, u kojoj sucíjeliju njegovi drugovi, kojima je obvezan za maiidat, jer bez izbora nasega nebi mogao biti niti ciánom kabineta, a nije ni rieci smogao, da obrazlozi svoje stanoviste. Drzim da to neodgovara jxdozaju hrvatskoga ministra, da neodgovara moralnim obvezama. sto ih mora imati prema svojini drugovima i prema svojoj domovini. Hangok: Tako je! Magdic Pero: On je Ekstravurst! Pribičevič Svetozar: Jako mi je zao sto g. ministra Josipovica néma ovdje, da moze cuti moje jjrigovore, ali nádam se, da ce se on ipák sjetiti svoje duznosti i razloziti stanoviste, kője zanzima jirema ovoj zakomskoj osnovi i prema zahtjevima legalnih prodstavnika svoje otacbine Hrvatske. To bi bilo potrebno, da se znade, jer inace moranio niisliti, bar jorema s adasnjem s stanju stvari, da se hrvatski ministar Josijjovic identificira sa sadrzajem zakonske osnove, kako je predlozena óvom visokom saboru. Da nije tako, g. ministar Josipovic postavio bi kabinetske pitanje i dao bi svoju demesiju, da time dokaze, kao se sa sadrzajem ove zakonske osnove neslaze. Medjutim g. hrvatki ministar Josipovic sa nekom orijentalnom nonchalancom sjedi ovdje vez ííitave tri nedelje dana i hoce bas time da pokaze, kako zakonska osnova, koja je predlozena, odgovara njegovom shvacanju drzavno pravnog odnosaja izmedju kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske. Gr. drzavni tajnik Szterény, kad se ovako zacudio, sto je veliko talasanje u nasim reovima, dao je izraza svojem zacudjenju i zbog uzroka, koji su izazvali to talasanje. On naime misli, da mi nemamo nikakovog razloga da se bunimo proti predloäenoj zakonskoj osnovi, te je kazao, da se u óvom saboru neuzakonjuje ovim slu2-