Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

183. országos ülés 1907 június 2í-én, hétfőn. 109 u tudjoj osTojenoj zemlji. Ministar predisjenik gospodin Wekerle skupa sa ministrom trgovine gosp. Kossuthom i s drugom gospodom, ministriuma, koja su tamo bila, kazao nam je, da ce oni nastojati, da nam u tom pogledu cim vise na ruku idu; da ée se za hrvatski sabor, da ce se nadpisi pojednih stanica hrvatski govoriti, da de se razne etikete, vozne kar te itd. hrvatski izdavati. Mi smo time za sada bili zadovoljni. Zasto? Za to, jer se nije pokretalo s nase strane jezicno pitanje, JSÍije ga pokretao nitko sa ugareke strane a niti mi. A nismo htjeli sada pokrecati ovo pitanje prvo zato, jer smo se lojalno drzali onoga pravca u nasem radu, koji je po nasoj deklaraciji navijestio biskup Drohobecky, drugo, zato, sto smo, mozda i na nasu stetu, mi imali takorekuc pameti za vas, pa smo mi uvazavili, da je vasé javno mnienje u nasa pitanja tako zlo upuceno, da je tako izkrivljeno, da bi ste se vi sami na cudu nasli, ako bi vam vec danas dosli s ovakovim s nase strane sasma opravdanim zab.tj evőm glede sluzbenog jezika na zeljeznicama u Hrvatskoj. Kad smo one pregovore svrsili, postovani dome, mi smo se kuci zadovoljni vratili, u nádi, da smo rijesili visemanje sporovakoji su tesko tisili nas narod, docim neki drugi sporovi bijahu postavljeni netaknuti za druga vremena. Ali tek Sto smo doma dosli, zatece nas privatni glas, da se u ministarstvu trgovine spravlja nova zeljeznicka zakonska osnova i da u toj zakonskoj osnovi ima pasus, s kojim se hoce furtim prokriomcariti magjarski jezik kao sluzbeni jezik za zeljeznice u Hrvatskoj. To je bilo, visoki sabore. koncem aprila. Ali ako je ta vjest dosla u nasu domovinu koncem mjeseca aprila, to moram istini na cast kazati — a g. ministar Josipovich, koga slucajno ovdje ne ima, to ce mi potvrditi — da sam ja njemu mjesec dana prije, dakle jos u ozujka u kuloarima ove visoke kuce kazao, kako cujeni da se njeka zeljeznicka osnova u ministarstvu trgovine spravlja, pa ga upozorujem, da u ministarskom vijecu najodlucnije svoj glas podigne i sve sile ulozi, da zaprijeci, da se, pa bilo pod kakovom forrnom, u tu zeljeznicku osnovu uvede magjarski kao sluzbeni jezik i za Hrvatsku. Rekao sam mu jos i to, da mi braci magjarima' u tom pogledu necemo sada ciniti poteskoca, ali dok, ako i za kratko vrijeme moze mo da trpimo jednu nezakoritost, nikada i nikada necemo pristati na to, da ta nezakonitost postane protuzakonitim zakonom. Gosp. ministar Josipovich je obecao, da ce se on za to zauzeti, ali, kako vidímo, nije se on zauzeo nista, nije ucinio nista dapace-koliko je mogao,, on je i pokvario, a on misli, da je i pokvario. Taku su razlicita shvacanja i misljenja iz megju nas i njega! A sad da se vratim natrag. Kad smo koncem mjeseca aprila doznali, da ne samo postoji jedna takova zakonska osnova, nego i stanoviti §. koji uvadja za Hrvatsku kao sluzbeni jezik magjarski, odmah se sastao nas eksekutivni odbor hrvatsko-srpske koalicije. I sto je ucinio ? Odredio je tri svoja clana da idu u Budimpestu, da mterveniraju kod zajednicke vlade, neka se onaj pasus iz zakona absolutno preinaci i neka se nas ne stavlja u nepriku. I mi i magjari imamo sada puno vaznijega posia, nego li traziti macki muza i tuci se za jezik. ííeka se sve sile upotrebe, da zakón, prije nego doje na stol ove visoke kuce, bude premjenjen. {Tako je!) Ova tri clana koja smo mi poslali u Pestu jesu gospoda Krasojevíc Zagorac i Lorkovic. A sto im se je dogodilo? Dogodilo im se je to, da ih g. drzavni tajnik Szterényi nije niti primio. Gosp. Szterényi se dao izjjricati da je zapriecen velikim poslom, te im nije dao prigode ni da dodju do njega i da mu kazu, sto im na sreu lezi i radi cega su amo poslani. Ja neznam koji su to bili veliki poslovi, koji su onaj cas tako okupirali g. Szterényia da nije mogao, da primi dejjutaciju, koju je jDOslao klub od 40 zastupnika sto sjede u óvom saboru, kojih 40 zastupnika predstavlja ovdje kraljevnu Hrvatsku. Ja mislim, kad dodju takova deputacija, da ni g. ministar predsjednik a kamoli g. drzavni tajnik ne moze da ima vaznjih posala. G. drzavni tajnik niorao je dakle ove zastujuűke da primi i saslusa protest njihov i zelje njihove ... A da g. drzavni tajnik Szterényi nije imao vaznijega posla, to ce i sam priznati jer ja mislim, da danas u citavoj kraljevini Dgarskoj néma vazni jega posla nego je ovaj magjarsko-hrvatski konflikt, koji ste vi izazvali, a mi naprotio ove ucinili, da do njega nedodje.(Tahó je! Izvrstno!) Visoki sabore! Zeljeznicka osnova jos nije bila oamo dosla, kad smo mi dobili od nasih odalnika odgovor, da ih drzavni tajnik nije primio. Poslali smo novo odaslanstvo — citavi eksekutivni odbor sa predsjednikom Drom. Medakovicem na celu, kője je je doslo k ministru za Hrvatsku gosp. Josipovicu, da ponovno iutervenira, da se ovakova ustanova, ako se u zakonu nalazi, izbrise, jer nas ona stavlja u takovu situaeiju, da iz medju nas i Ugarske mora doci neizbjeííivo do konflikta. Vec su moji clrugovi kazali, sto nam je u tom pogledu odvratio g. ministar Josipovic, pa je za to suvisno, da ja to ovdje ponavljam. Ali moram kazati to, da ne samo kod ministra Josipovica nego i kod drugih magjarskih politicara, prije nego je dosla zakonska oznova na stol ove visoke kuce, mnogi smo i kao privatnici i kao predstavnici kluba nasega nastojali, da zaprijecimo ovaj rat, koji je nastao i koji ce proslijediti izmedju nas i magjára sve dotle, dok se ovo jezicno pitanje nebude reguliralo onako, kako to zahtjeva zakón, cast i obraz hrvatskoga naroda. (Helyeslés a jobbközépen.)