Képviselőházi napló, 1906. XI. kötet • 1907. junius 21–julius 4.

Ülésnapok - 1906-183

108 183. országos ülés 1907 június M-én, hétfőn. destiliranje kojekakovih paragraficnih natezanja i finesa moglo nas je dovesti do onoga do eega smo i dosíi. Moji drugovi prikazali su citavu onu nasu borbu, koji smi vodili. Ta je borba bila za jezik. U nagodbi je jezik tako jasno, tako upravo nedvoumno osiguran kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, da néma tóga pravnika i tóga nepristranoga politicara koji be se usudio njekati, da uopce moze biti igdje akvoga podrucja bilo javnoga bilo privatnoga,

1 na kojem hrvatski jezik ne bi smio gospodovati. Visoki sabore! Istina je, sto se kaze, da ova zakonska osnova u §. 5. negovori o jeziku kao sluzbenom jeziku, nego da ona samo govori o kvalifikaciji zeljeznickih cinovnika

; Na ja cu gospodinu ministru Kossuth . . . (Elénk éljenzés bal felöl.) kazati na to talijanski: »Se non é zuppa, é pan bagnato.« Kvalifikacija ili sluzbeni jezik, to je svejedno. Ali gospodo nemojrtio samo na suhe rijeei zakonske osnove polagati vaznost. Ősim §. 4. odnosno sada 5., koji govori, da je kvalifikacija za zeljeznicke cinovnike znanje madjarskoga jezika, kakoje predgovornik moj g. zastupnik Zagorac kazao, ősim tóga §. imademo mi jos i jednu ministarsku naredbu. Po toj naredbi jasno se vidi, za eim tezi ova osnova. Nije njoj do kvalifikacije, nego da se uzakoni madjarski jezik na zeljeznicama. U Ugarskoj prosto bilo, ali u Hrvatskoj nikada! Babic Ljubo : Nikada nikada! Supilo Frano: Treba ősim tóga na umu imati i to, da je ovaj §. svojedobno sasvim drugcije glasio. Tek kasnije je preinacen na taj nácin, da se mogu opet dalje povesti növi izgovori: onakovi kakove vec evo tridest godina u jezicnom pogledi glede zeljezniea slusamo. Uzmimo zakón u ruke. Sto sara rekao magjarski toponavljan hrvatski: néma u citavoj nagodbi miti slova jednoga, petujem ni jednoga slova podloge za vasú teoriju, .da drzava, ili kako ju vec zvali: drzavno jednistvo, ili drzavna zajednica, ili ako ju hocete zvati drzavni savez, da ta drzava ima pravo u Hravtskoj ma i na privatnim poduzecima uvadjati tudji za nas jezik, madjarski. Nigdje magodbane djeli drzavna organe u javne i jírivatne Nigdje nagodba ne govori, da ima nekakovih specijalnih cinvonika ili namjestenika, nigdje ne djeli nagodba cinovnike drzavne od toboznyihu drzavnih trgovackih pomocnika ili namjestenika trgovackog poduzeca madjarske drzave, kako ste vi izvoljelli da kazete. Ovih u nagodbi néma. Dapace imade u nagodbi to, da su zeljeznice po §. 9. zajednicka stvar, zajednicki posao. A nigdje u nagodbi néma tóga da se onaj §. ima tako razumjevati, da imade zajednickom stvari biti samo koncesioniranje. Ako g. Szterény moze citirati odredbu takovoga §, onda ja dajem moju glavu. U nagodbi o koncesioniranju néma govora. U nagodbi stoji to, na su poste, brzojav i zeljeznice itd. zajednicki poslovi, a ono, sto se sdruge strane iznasa, samo je jedna rafinirama rabulistika, kojom se je moglo da izvuce i izcijedi nekakovo koncesioniranje o kojemu nas temeljni zakón néma ni slovca. §. 9. jasno kaze, da zeljeznice podpadaju u zajednicke poslove. Kod §. 43. jasno se kaze, da zajednicke poslove i za Hrvatsku i Slavoniju obavlja zajednicka vlada. Po §. 57. jos se jasnije kaze, da organi zajedniéke vlade moraju u Hrvtskoj upotrevbljavati hrvatski kao sluzbeni jezik, a néma nikakove razlike o javnim i privatnim organima. Citirajte nam ma kakov zakón, ako ga madjete, da vidimo pravnu bazu vasih tvrdnja, da vidimo kakovo vi pravo imadete na zeljeznicama u Hrvatskoj traziti znanje madjarskog jezika, dakle za nas tudjega jezika. Ovdje se puno govori i tom, da se to mora uraditi na temelju madjarske drzvne ideje. Visoki sabore! Ja se necu upustati u drzavo-pravna razmatranja samo cu na jedno upozoriti, da bi bilo vrlo dobro, da netko sa mjerodavne strane nasoj madjarskoj bradci prisaptne, da se ovakovim slagwortima ne sluze prema hrvatima. Jer moze nastati ta pogibelj, da ako oni u ime madkarske drzavne ideje danas traze, da u Hrvatskoj uzakone madjarski jezik na zeljeznicama, moze sutra doci, u ime iste te madjarske drzavne ideje, da se nas hrvatski jezik brise iz domobranstva, da se trazi i u domobranstvu madjarski jezik. Moze se to isto traziti za poste, za financije itd. Ako ce se izlaziti pod tom devizom, ako se nece drzati jasnog slova zakona, oda moze nastati u Hrvatskoj jedna vrlo pogibeljna reakcija bas naprana onomu barjaku, u ime kojega se s ugarske strane zeli da istisne nas hrvatski jezik s njegova zakonitoga podrucja. (Tahó je! Tahó je!) Postovani dome! §. 56. nagodbe garantira za nase autonomne organe izkljucivo pravo sluziti se hrvatskim jezikom. §. 57. garantira nam, da se zajednicki organi u Hrvatskoj bilo javno bilo privatno imadu iskljucivo sluziti hrvatskim jezikom, svukud, pa i na zeljeznicama. A ipák mi hrvatski zastupnici mismo htjeli, da sada poticemo ovo goruco pitanje. Gr. ministar predsjednik Wekerle vrlo ce se dobro sjecati, kad smo bili u njegovoj ministarskoj palaci, da raspravljamo o raznim tekucim povredama nagodbe, da se onda govorilo nesto i o zeljeznicama. Onda jos nije nitko medjunama znao, da se spravlja ova zakonska osnova i sto ova u sebi sadrzaje. U palaci g. ministra predsjednika Wekerla^ govorilo se je dakle i o zeljeznicama. Sa strane nas Hrvata iznijele su se razne tűzbe glede nadpisa, glede oglasa i glede postupanja cinovnika, koji ne znaju da opce s nasim obcinstvom: Pokazalo mu se, kako na hrvatskom teritoriju postupa zaljeznicko cinovnistvo kao da je