Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-170
170. országos ülés 1907 június 7-én, pénteken. 91 U tim rijecima »posebni politicki narod sa svojim posebnim téri tor ijem«, lezi nasa jakost, lezi temelj, da je kraljevina Hrvatska drzava faktor ravnopravni s dnigim faktorom, naime sa kraljevinom Ugarskom. A samo ta zajednica ugarskohrvatska jest drzavna zajednica, koli na pram zemljama Njegova Velicanstva, zastupanim u carevinskom vijecu, toli na pram inim drzavama. Kraljevina Hrvatska, rekoh, imade svoj teritorij, a taj je posebice tacno oznacen u §-u 66. nagode. Necu da ga citiram, vec cu samo reói, da u taj teritorij ősim Hrvatske i Slavonije spada i Dalmacija. Ősim navednog teritorija, koji tacno oznaöen u §-u 66. nagode, sjx>minje se tu i teritorij gráda Rijeke. A kad se taj teritorij tu spominje, tada drzim i tvrdim, da i taj teritorij pripada kraljevini Hrvatskoj, samo se nijesu odbori, koji su stvarali zajednicki drzavopravni zakón, sporazumili i u pitanju garada Bijeke s lukom; vec to pitanje ostavise buducim odborima. Pustic'u to za sada i necu se dalje u to pitanje apustati, vec rekoh, da kraljevina Hrvatska imade svoj posebni politicki narod, svoj posebni teritorij na kojem teritoriju imade zakonom zajamceno, i sa strane kraljevina Ugarske priznato, pravo: sluziti se iskljucivo hrvatskim jezikom. Za teritorij kraljevine Ugarske vrijedi jezik madjarski, kako jc zak. cl. XLIV : 1868. uzokonjeno; pakao sto Madjari imadu pravo, da se sluze na svom teritoriju lik jezikom madjarskim tako je i u nagodi uzakonjeno, da se Hrvati imadu psavo na svom teritoriju, koji jet tocno ornacen, sluziti iskljucivo jezikom hrvatskim ne somo u svojim autonomnim posebnim stvarima; vec i u stvarima onim, kője su nagodom priznata kao zazajednicke; naime za zajednicke organe, koji sluze kod zajedniekih ministarstva jest hrvatski jezik sluzbeni na teritoriju kraljevine Hrvatske. Dozvolite gozpodo, da radi javnoga mnjenja, kője mozda ne prati tacno odnosaje, procitam te paragrafe, da se znade kako je to uzakonjeno i da se prema tomu znadu drzati. § 56. nagode véli (Olvas): »TJ svemkolikom opsegu kraljevinah Hrvatske i Slavonije sluzbeni je jezik hrvatski toli u zakonarstvu, koli u sudstvu i upravi«. § 57. véli (Olvas): »Za organe zojednieke vlade ustanovljuje se takodjer hrvatski jezik sluzbenim jezikom unutar granicah kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije«. Ja mislim, da su te ustanove temeljnog zajednickog drzavnog zakona tako jasne, da im komentara ne treba niti pojedinih odbora, koji su stvarali nagodu, ne treba niti da kraljevina TJgarska sa svoje strane bira ikakav odbor, a niti kraljevina Hrvatska, da bira kakav odbor, koji bi se upustao u opce u tumacenje ove jasne zakonske ustanove. Hrvatski jezik zajamcen je na teritoriju kraljevine Hrvatske ne samo za autononme organe hrvatske, vec je on uzakoDJen i za sve orgaue zajednicke vlade na teritoriju Hrvatske. Podjemo li dalje, tada cemo náci u tom temeljnom drzavnom zakonu i to, da hrvatski jezik imade i kod krune svoju zakonitu zastitu. I glede tóga, da bude svaki na cisto, procitati cu, u koliko se tice svoga predmeta, § 2., koji véli (olvas): »Izvornik krunitbene zavjernice ima se uz madjarski sastavak i jezikom hrvatskim sastaviii i kraljevinam Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji izdati i u njemu cjelokupnost i zemaljski ustav kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zajamciti«. Kad se dakle u izvorniku kraljevske zavjernice mora rabiti hrvatski jezik i kad se u toj zavjernici mora zajamciti celokupnost teritorija kraljevine Hrvatske, kad se mora u toj zavjernici zajamciti i ustav kraljevine Hrvatske i Slavonije, onda jasno slijedi iz tóga, da se ne smije niti zajednicka vlada oglusiti tim zakonskim ustanovani. Kad i pred Previsnjim prestoljem hrvatski jezik imade znacaj sluábenog jezika, onda drzim, da ga imadu postivati i zajednicka hrvatskougarska ministarstva. Ősim tóga dozvolite, da se pozovem jos na druge ustanove tóga temeljnog drzavnog zakona, kője govore o jeziku, a to je §. 59. koji glede jezika kaze (olvas): »ustanovljuje se na dalje, da se zastupnici istih kraljevinah tako na zajednickom saboru, kao i u delegaciji mogu sluziti i jezikom hrvatskim.« Svetinja je bila za Hrvate, kad su se zblizili s Madjarima, svetinja je, velim, bila i nalozeno od sabora kraljevine Hrvatske doticnom odboru, da kao svetinju cuva, stiti i brani jezik svoj hrvatski. To je priznala i kraljevina TJgarska, jer je pristala na ovu zakonsku ustanovu, sto sam je netom procitao. Pa kad je tomu tako i kad su te sve ustanove tako jasne, da im komentara ne treba, onda drzim, da bi i jDredlozena zakonska osnova o zeljeznickoj sluzbenoj pragmatici morala postivati te zakonske ustanove, pak ne dirati u njih, nedirati u ona tanka cuvstva materinja, ne dirati u osjetljiva cuvstva svakog pojedinog naroda, ne dirati u najsvetija cuvstva ljubavi hrvatskog naroda prema svoniu jeziku, koji si je, evo, sacuvao ti óvom temeljnom drzavnom zakonu. Ja cu nakon tóga, sto sam citirao zakonske ustanove temeljnog zajednicnog drzavnog zakona, koji jasno dokazuje pravo hrvatskog jezika, pocam od svjetle krune, pak do zadnjeg cinovnika na teritoriju Hrvatske, koli u za organe automne, toli za organe zajednicke vlade 12*
