Képviselőházi napló, 1906. X. kötet • 1907. junius 5–junius 20.
Ülésnapok - 1906-180
ISO. országos ülés 1907 f\ unius 20-án, csütörtökön. 511 toj borbi uspjeti, a uspjek ée biti na kőrist koli nasu toli i vasú. Ja sani visoki sabore, sponienuo nagodu, koja je sklopljena izmedju Ugarske s jedne strane, a izmedju Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s druge strane, god. 1868. Po ovoj nagodbi sacinjava Ugarska sa Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom jednu drzavnu zajednicu, a u toj drzavnoj zajednici dva su politicka naroda: u Ugarskoj Magjari, a u Hrvatskoj Hrvati, a od ovih imade svaki narod svoj drzavni jezik naime Ugarska magjarski a Hrvatska hrvatski. Ova zakonska osnova ignorira na teritoriju Hrvatske lrrvatski jezik. Dobro je gospodi poznato da u nagodi stoji, da su oblasti u Hrvatskoj i Slavoniji duzne uredovati sa íirvatskim kao sluzbenim jezikom. Dapace i privatna poduzeca, koja su na teritoriju Hrvatske, nioraju se, posto podpadaju pod autonomnu vladu, sluziti jezikom zemlje, na cijem su teritoriju. Istina Bog, dasu svi nasi poslovi podijeljeni u dvije skupine, u jednoj sadrzani su poslovi zajednicki a u drugoj autonomni. TJ nagodbi su svi poslovi taksativno nabrojeni, koji spadaju na zajednicku vladu, a rnedju tima poslovima u 9 § spominju se i zeljeznice kao zajednicki posao. Prije nego predjem dalje, smatram svojom duznoscu, da reflektiram na njesto iz govora drzavnog tajnika g. Sztereny-a. G-. drzavni tajnik spomenuo je, koliko sam razabrao, i citirao je jedan spis gradskog j)oglavarstva u Zagrebu. Cuo sam naime kako je spomenuo ime Dezelica. Zao mi je sto nisam posve tocno razumio sve sto je rekao, no za to sam to pozornije slusao, a pitao i prijatelje, pa sam razabrao, da je g. drzavni tajnik tim spisom btio dokazati, da su zeljeznicki cinovnici privatni cinovnici. Gosjwdo, ja vam imám na ovaj spis gospodina drzavnog tajnika drugi spis, koji potpuno rusi SJJÍS g. drzavnog tajnika. (Helyeslés a jobbközépen.) Imám naime spis od stóla sedmorice, koji je izdan na temelju izvjesca samog ravnateljstva zeljeznica. Prituzili se naime neki gradjani protivi izbornih listina, u kojima su bili uneseni zeljeznicki cinovnici i zahtjevali su, neka se brisu, jer su tobozé privatni cinovnici. No naslo se opet drugih, koji su protiv tóga ulozili priziv, i stvar je dosla do stóla sedmorice, kője je izdalo riesenje, kője glasi (olvassa): »U spisom prilezecoj svjedodábi Zagrebackog upraviteljstva kr. ugarskih drzavnib zeljeznieah od 26. kolovoza 1881 broj 4. praes. potvrdjuje se uredovno. 1. da se cinovnici kr. ugarskih drzavnib zeljeznieah od inspektorán gore imenuju neposredno po kr. ugarskom ministru komunikacijali; 2. da se cinovnici kr. ugarskih drzavnih zeljeznieah od inspektorah dőlje imenuju po upraviteljstvenom viecu, imenovanom po kr. drz. ugarskoj vladi, te da se dekreti takovim cinovnikom izdavaju po predsjedniku upraviteljstvenog vieca u ime kr. ugarskog ministra komunikacijah; 3. da svi cinovnici pod 1. i 2. kao takovi prisegu polacu; 4. da disciplinarnu vlast nad cinovnici kr. ugarskih drzavnih zeljeznieah vrsi u obce upraviteljstveno vieée, a glede cinovnikab pod 1. naposé u jooslednoj instanciji kr. ugarski ministar komunikacijah, napokon, 5. da su sve gore imenovane osobe cinovnici kr. ugarskih drzavnih zeljeznieah sa sjedistem u Zagrebu. Prema tom sticu se kod prenavedenih kr. ugarskih drzavnih zeljeznieah sva bitna obiljezja drzavnih ili po izbornom redu »kraIjevskih cinovnikah«. (Derültség a jobbközépen. Felkiáltások: I jos fcaiete, da su namjestenici ma éeljeznicama privatni namjestenici!) Ja mislim, da je time spis gradskog senatora Dezelica, koji je citirao g. drzavni tajnik kao njeki akt i argumenat posve potucen, neima vrijednosti, jer je po stolu sedmorice unisten i tamo je kazano, da su to kraljevski i javni cinovnici, Ponavljam, da je to rijesenje stóla sedmorice uslijedilo na temelju podataka uprave drzavnih zeljeznica, Preci cu sada na ovu zakonsku osnovu, no sjDominjem opet, da cu se drzati nagodbe. jer ova nam u ovoj borbi daje najvise snage, a da neima nje kao naseg zakonitog uporista, mi se ne bismo mogli boriti ovako sigurno i sa nadom, da ce ovaj spór biti po nas povoljno rijesen, budete li se drzali zakona i j)0jmstili od j>reuzetnosti vasé, te nama prepustili ono, sto nas jíravu i zakonu ide. Spomenut cu vam ovdje jednog vaseg drzavnika, samog bivSeg ministra za unutarnje poslove, Hieronyma, koji je god. 1893. u óvom postovanom domu jednoga od vasih zastupnika sjetio na nagodbu i ujiozorio ga, kako krivo tumaci §§ 47., 48. i 43., pa ga je i osvjedocio o tom, da ne razumije nagode. Ne znam, da li je svaki od vas u tancine j>roucio nagodu, ali sam odmab u j^ocetku, kako sam ovamo dosao, vidio da ima dosta gospode, koja nisu za nju znala. Mi nismo ovdje za to, da obstruiramo, vec da vam pokazemo nasa prava, koja nas po zakonu idu. Mi se hocemo sporazumiti, a spremni smo boriti se uvjek za vasé kao i svoje zakonito stanoviste. Od vas ne trazimo nista drugo nego da postujete sto zakón ustanovljuje. (Tahó je!) Sjjomenut cu ovdje gosjwdo, ne znam doduse magjarski, ali cu valjda pogocliti citati, spomenut cu jedan navod jednog velikog vaseg muza Deaka, koji je otac nagodbe, sto on kaze glede dva teritorija, te glede dvajuh politickih naroda: »Horvát-Dalmát- és Tótország magyar ugyan, de nem voltak Magyarországa Dakle svaki od ta dva politicka naroda